Željko Joksimović: Publika prepoznaje moju čistu emociju

Jedan od najpopularnijih pjevača ovih prostora na samu Novu godinu pjeva u dubrovačkom Revelinu, a 13. veljače u Areni Zagreb

Je li pjevanje o ljubavi zapravo recept? Ljudi u regiji ne žive baš kako su zamišljali, bježe li vašim pjesmama i koncertima u najvažniju emociju, prema sebi samima?

-Mislim da je ljudima uvijek stalo do pjesme. I kada loše žive, kad su ratovi i kad im je dobro. Bez glazbe čovjek ne može funkcionirati, ona mora postojati u svim životnim segmentima. Da li uz moje pjesme bježe, ili im one pomažu kanalizirati emociju, bilo veselu ili tužnu, ovisi od čovjeka do čovjeka. Ne znam. Ali, trudim se prenijeti poruku da sve što je dobro ili loše kreće od nas samih, upravo to što ste rekli. Da ne treba u drugima tražiti razloge ili izgovore. Trebali bismo biti  svjesni svojih prednosti, vjerovati u sebe i svoje kvalitete, ali se ne smijemo zanositi. Moramo biti svjesni svojih mana i raditi na tome da ih otklonimo. Kada bi svatko radio na samom sebi barem malo više nego inače, cijeli bi svijet bio daleko ljepše mjesto. 

Neki su mi svjetski glazbenici rekli da nakon nekog vremena glazba ipak postaje rutina, posao. Kako je s vama?

-Mogu vam reći da glazba ne da mi nije dosadila, nego me i nakon tolikih godina potpuno prožima. S istim žarom dolazim ujutro u studio, miksam koncerte, radim, skladam i stvaram. Vuče me ta iskrena ljubav prema glazbi. Nadam se da se taj entuzijazam i čistoća emocije osjete u mojim pjesmama.

Imali smo u regiji u prošlosti velikih zvijezda, idola, masovnih histerija publike. Kako se čuvate od toga, kako ostajete na zemlji?

-Morate to što radite predstaviti na pravi način, biti iskreni da bi vam ljudi vjerovali. Nekad vam možda nije do putovanja i do pjesme, ali je to vaš posao i publika to prepoznaje. Sve se mora poklopiti. S druge strane, zvijezda se ne rađa, zvijezda se postaje. Svatko tko je poznat, svjestan je da nije uvijek bilo tako. Dakle, važno je znati tko ste i odakle dolazite, da biste znali kuda idete. Sjetite se svojih početaka, truda i godina ulaganja. Sjetite se da ništa nije palo s neba. Osim kiše i ponekad snijega. Za sve se čovjek mora boriti. A kada to dobije, borba se nastavlja - da bi to sačuvao. Ponekad je u redu poletjeti. Odmoriti se od tolike borbe. Ali ne previše i ne predugo. Ljudi su ipak stvoreni kako bi hodali po zemlji. Oblake ostavimo drugima.