JOŠ UVIJEK NA PISTI Zvončica Vucković (61) u talijanskoj modnoj agenciji promijenila je ime u Gingle kako bi je lakše angažirali za revije
LEGENDARNA MANEKENKA
Zvončica: Udavala sam se tri puta pa i s gayem zbog papira
Danas me unuci Edoardo i Dylan zovu ‘baba Zvončica’ i ispituju zašto sam tako velika kad je vila Zvončica mala, kaže naša najstarija manekenka.
Zvončica Vucković (61) imala je problema radeći po svijetu jer nitko to ime nije mogao izgovoriti. Kad je rekla kako se zove, svi bi upitali: 'Molim???'. U talijanskoj agenciji su joj promijenili ime u Gingle. Engleski prijevod nije joj se dopao pa je skratila ime u Zvona, što je, kaže, svima bilo izgovorivo.
- Ime mi je odabrao brat koji je čitao ‘Petra Pana’. Nagovarao je mamu da me nazovu po dobroj vili Zvončici. I danas radi punom parom. U zadnjih šest mjeseci bila je u Kini kao članica žirija za Miss Kine i nosila reviju. U Londonu je snimala kataloge, u Turskoj editorijale, a u Italiji radila reklame za preparate za kosu. Mjesečno, kaže, ima od dva do tri angažmana. U manekenstvu je od 16. godine i nikad, kaže, neće stati. Kao tinejdžericu ju je modna agentica Regina Jeger nevoljko uzela.
– Potpuno je shvaćam. Bila sam jako depresivna tinejdžerica, kao Janis Joplin u dronjcima. Hodala sam u tenisicama i širokim hlačama. Nisam bila ni ženstvena ni lijepa – objašnjava Zvončica.
Sa 16 godina Zvončica je otišla u Pariz, u koji ju je odveo poznati danski fotograf GunnarLarsen. Zvončicu roditelji nisu ni pokušali zaustaviti jer su znali da će živjeti kod njega.
– Nisam sjela u auto i otišla u bijeli svijet. Vesna i Drago Muhić, naši susjedi i prijatelji, bili su roditeljima jamstvo, jer su Larsena i doveli u Hrvatsku. Znali su da iznad atelijera ima stan i da djevojke ne mogu lutati Parizom. U 23 sata morale smo biti doma – govori Zvončica o počecima.
Iz Pariza je otišla odraditi jednu reviju u Firenci i tad je iskusila težu stranu manekenstva. Nije bilo posla pa se uputila u Rim. Radila je s nekoliko agencija, da bi se koji mjesec kasnije skrasila u Milanu, u kojemu je unajmila stan. Ponosi se uspjesima, pamti neuspjehe i ističe da nikad nije pokleknula.
– Bilo je trenutaka kad sam spavala kod prijateljica, pa u autu, jer nije bilo posla. Tad bih popila cappuccino s nekoliko vrećica šećera da imam energije. Nije bilo jednostavno, ali ako voliš i želiš taj posao, sve se može – kaže. Željela je raditi u Americi, no nekoliko su joj puta odbili dati vizu jer je imala “komunističku” putovnicu, a u Jugoslaviji nije imala posao niti stan u vlasništvu, pa ni razlog da se vrati. Radi papira u Kanadi se udala za prijatelja homoseksualca.
Svatko je imao svoju sobu, dijelili smo kupovinu, kuhanje, svaki dan je jedan od nas to radio. Često smo spremali večere za prijatelje. Zgodan suživot. Dvaput su nam došli u kontrolu da provjere jesmo li u ‘stvarnom’ braku. Pitali su me kakav kućni haljetak ima moj muž, koje je boje četkica za zube, zašto je krevet napravljen u drugoj sobi i slično – priča Zvončica.
Bivša manekenka Anja Reić je u New Yorku imala svoj showroomte te joj je sredila stan i posao. Upoznala je Grace Jones, družila se s Keithom Haringom, Andyjem Warholom...
– Imala sam sigurnost, slobodu i na rođendanu prijateljice upoznala Srđana Leskovca. On je bio ljubav mojeg života. Susret u New Yorku završio je brakom, rodila se kći Petra, no on se razbolio i umro 1991. Bolest je, nasreću, bila kratka, ne znam kako bih izdržala da je potrajala. Teško sam se nosila s time. Radila sam i dalje, zbog odgovornosti prema djetetu, sebi. Nisam smjela stati. Nazvala sam agenciju u Montreal i rekli su mi da mogu doći raditi kad god hoću. Otišla sam, radila te izdržavala sebe i dijete – priča.
Tugu za voljenim muškarcem potisnula je u sebi. Život ju je nosio s misli da mora izdržati. Vratila se u Montreal i radila u istom showroomu, a njezin budući, treći suprug, Charlie Novotny radio je u istoj zgradi, dva kata iznad showrooma i bio najbolji prijatelj njezina gazde.
– Pozvao me je van i bio jako strpljiv. Godinu dana mi se udvarao. Tad sam bila ranjena i njegova pažnja mi je odgovarala. Vjenčali smo se 1992. i preselili u Italiju. Imao je tvrtku s bivšom ženom, ona je pak često radila ljubomorne ispade pa nam je bilo najjednostavnije otići. Skrasili smo se u Firenzi. Tamo smo dobro živjeli. Moja starija kći Petra dugo nije znala čime se bavim jer je odrastala na brežuljcima Firence, a ja sam se u tom periodu ostavila revija. Kad sam rodila Galu, povukla sam se iz tog posla i bila samo mama. Vodila sam ih na balet, jahanje, bavila se drugim poslovima – kaže Zvončica.
Njezina Petra danas je majka petogodišnjeg Edoarda, a Gala ima sina Dylana.
- Brak je nakon 15 godina puknuo jer sam ja bila puna života, a on je htio biti doma, slagati pasijans. Nije mu se ništa radilo. Ni s čim izazvan pao je u depresiju. Vukla sam taj naš vlakić još jedno vrijeme i onda rekla da mi je dosta – rekla je Zvončica.
U teškim periodima života okrenula se budizmu. Privukao ju je način razmišljanja i življenja. Kad je umro Srđan i kad se Gala kao drugo dijete rodila u izobilju, a zbog epileptičkih napadaja tri mjeseca bila u bolnici, Zvončica je shvatila da je budizam važan dio njezina života. I danas tvrdi da, osim tijela, treba vježbati i duh. Spremna je i za novu ljubav. Kad naiđe pravi, udat će se, kaže, i četvrti put.
– Ovo su najbolje godine života. Djeca su mi se poudavala i tek sad se mogu posvetiti partneru kako treba – kaže Zvončica.
Ističe da je cijeli život stajala s obje noge na zemlji i odolijevala svim porocima. Gledala je modni svijet, drogu i alkohol kao na pladnju i nikad ništa nije konzumirala.
– Moj djed je bio veliki veseljak, alkoholičar. Nagledala sam se ovisnosti u kući. Mada je bio veseo, bio je ovisnik. Nitko drugi doma nije pio, pa ni ja nisam imala tu naviku. Droge su još gore od alkohola. Nije to bio moj svijet. Osjećala sam se kao bijela vrana među njima, ali nisam pokleknula. Mislila sam: ‘Neka sam bijela vrana. Ako vam je stalo do mojega društva, prestat ćete piti’.
U 40 godina manekenstva radila je s gotovo svim svjetskim dizajnerima. Voljela je Azzedinea Alaïaa, raditi s njim bila je, kaže, stvar prestiža. Skakala je od sreće do neba kad ju je Jean-Paul Gaultier uzeo na svoju reviju. On je bio njezin miljenik čijim se idejama, energiji i ludilu u glavi posebno divila. Doma čuva sve njihove poklone.
– Imam 15 Gaultierovih sakoa. Ponekad ih kći posudi, ali ih mora i vratiti – kaže.
Franco Moschino joj je bio najveće zadovoljstvo ovoga svijeta, kao i revije za Armanija. Iako ima zavidnu karijeru, ističe da joj se svijet otvorio tek u 40-ima. S 35 godina ošišala je kosu na centimetar i pustila da vidi što će izrasti. Željela je prestati bojiti kosu i biti prirodna. Sijeda kosa danas je njezin prepoznatljiv znak.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
