Ameri u Ciboni: Jako nam smeta dim, a fale sušilice...

Slobodno vrijeme? Zar ga imamo? Mislio sam da samo treniramo, našalio se Anderson, koji je unajmio golemu kuću pod Sljemenom i doveo širu obitelj, pa tako i djevojku i jednogodišnjeg sinčića Alana mlađeg. Slobodno vrijeme provodi s njima.
Homana katkad posjeti djevojka, a i roditelji će ga doći pogledati. Calloway je svoje roditelje već doveo.
- Na slobodan dan ti se zapravo baš i ne izlazi. Pričam s obitelji preko interneta, a imam i Nintendo Wii. Igram Mario Kart i u tome mogu razbiti bilo koga - smije se Homan.
Isprobali su i noćni život, ali:
- Svugdje je sve zadimljeno. Vratim se kući i sav smrdim po cigaretama - požalio se Anderson, a ostali su potvrdno kimali.
Callowayu se život svodi na košarku, spavanje i filmove, koje često pogleda u kinu. U gradu ga se uglavnom može vidjeti sa sendvičem ili nekim grickalicama u ruci. Homan bi jeo palačinke s javorovim sirupom, a žali što tu nema američkih restorana brze hrane. Dok je nabrajao američke specijalitete, Anderson je u slatkoj agoniji vikao “prestani, prestani...”
- I znaš što, nisam primijetio da itko tu koristi sušilice za rublje - rekao je Homan, dok se Calloway, očito neupućen u draži omekšivača, žalio da su mu čarape poslije pranja tvrde.
- Ma lijepo je tu, ali nema baš sunca. Prvih nekoliko tjedana u Zagrebu uopće ga nisam vidio - dobacio je Anderson, a Homan se nadovezao:
- Mislio sam da je tu sredozemna klima, nisam znao da je Zagreb tako daleko od mora...
Svi su i prije dolaska čuli za Hrvatsku, ali nitko je nije znao pronaći na karti. Danas su se već udomaćili, znaju i neke riječi, osobito Calloway. Homan je prvo naučio psovati.
- To je prvo što naučiš. Znam psovati na šest jezika - pohvalio se Homan.
Prisjetio se i prvih dana u Zagrebu, koji su bili prilično burni za cijeli grad. Tog su tjedna ubili Ivanu Hodak i Ivu Pukanić.
- Kad sam došao, pričalo se samo o mafiji. Svaki drugi dan bili su mrtvi ljudi na televiziji... Pomislio sam, "u što sam se ovo uvalio?"
- Da, nekom su novinaru podvalili bombu, za vrijeme utakmice.
- Što, u dvorani? - uplašio se Anderson, ali detalji su ga smirili.
Općenito, nitko od njih nije imao neugodnih iskustava u Zagrebu.
- Ljudi ponekad bulje u mene. Pa ja onda buljim u njih - kaže Earl.
Iako Homan ima nešto fleksibilniji glazbeni ukus, svima im je zajedničko da vole hip hop. Ipak:
- Ne, nismo bili na Snoop Doggu, imali smo sutra ujutro trening, pa nismo htjeli doći 'zgaženi'. A za vrijeme koncerta Lil Kim imali smo utakmicu u Srbiji - kaže Calloway.
Naravno, dobili su službene automobile, no na početku ove europske, s ručnim mjenjačem. To zna biti problematično Amerikancima koji su navikli na automatik.
- Ma komplicirano je to. Prvi put kad sam sjeo u takav auto, skoro sam se zabio u drvo, uopće mi se ne da s tim baviti. Earl si je odmah nabavio automatik, pa me on vozio. Ali bez obzira, grozno vozi, moraš se dobro vezati za svaki slučaj - šalio se Anderson na prijateljev račun.
I dok tamnoputi dvojac spada u NBA potencijale, Homan nije svojedobno mogao ni zamisliti da će biti profesionalni košarkaš.
- Bavio sam se knjigovodstvom, nekretninama, financijama... A kad završim karijeru, vraćam se kući. U Iowi imam farmu na 8000 hektara s preko 100 krava i kukuruznim poljima.
A do tada, možda se još neko vrijeme zadrži u Zagrebu. Štoviše, većina njih sklona je ostanku i nakon ove sezone, no o tom potom.
- Vidjet ćemo kako će se sve skupa rasplesti na kraju sezone. Ozbiljno - rekao je Calloway.