Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
16 komentara

Američki klan: Za kockasti dres ostavile su sunčanu Kaliforniju

Hrvatski korijeni čak su četiri djevojke vratili u Hrvatsku kako bi nastupile za reprezentaciju, a Helenna je ostavila svoj život u Miamiju da bi preselila u Zagreb

reprezentacija-facebook
Foto: reprezentacija-facebook

Američki filmovi ne lažu, bar ne kada je sport u pitanju. U srednjoj školi i na fakultetu sportske su ekipe na prvom mjestu. U njih se mnogo ulaže, a na najbolje igrače čekaju sa sportskim stipendijama. Usprkos tome jedna je Amerikanka odlučila preseliti u Hrvatsku i zaigrati za Dinamo, samo kako bi bila uvijek na raspolaganju reprezentaciji.

Allisson, Susana, Natalie i Alexa igraju za profesionalne klubove američkih sveučilišta, ali najveća im je čast ipak navući kockasti dres hrvatske reprezentacije.

U Americi igraš za karijeru, za reprezentaciju igraš jer je to privilegija, tvrdi Natalie

- Velika je razlika u Americi i u Hrvatskoj po pitanju nogometa, jer u Americi zakon nalaže da škole moraju imati jednak broj muških i ženskih sportova, odnosno ekipa. Nama je mnogo lakše ući u sport i nogomet - kaže Amerikanka iz Čilipa.

Allison Lee Scurich rođena je u Kaliforniji gdje je tokom studiranja igrala za profesionalni klub Los Angeles Sol, ali zahvaljujući djedu iz Konavala zaigrala je za hrvatsku reprezentaciju.

- Djed je rodom iz Hrvatske pa sam preko njega dobila papire, ali najzaslužnija osoba što igram za reprezentaciju je Iva Landeka. Kontaktirala me preko Facebooka i pitala želim li se upuštati u sve to. Sigurno je da ne uživamo poštovanje kao bilo koji drugi nogometaš tko zna kakve lige, ali nisam mogla ne pristati. Zar to nije čast? - nije dvojila Allison.

Svaka škola u Americi po zakonu mora imati isti broj muških i ženskih momčadi, kaže Allison

- Uvijek ću biti zahvalna Ivi na pozivu. Ne bih propustila okupljanje nas cura za ništa na svijetu - kaže Allison koja je Ivu upoznala kada je preselila u njemačku ligu, u TSV Crailshem.

Američki san  nije bio dovoljan ni za Natalie Cikos ni za Alexu Vojvodić.

- U Americi kad igraš znaš da možeš igrati za karijeru, nešto više, imati budućnost u tom sportu, ali kad nastupaš za reprezentaciju top je već privilegija - spremno leti preko oceana kada god se okuplja reprezentacija Natalie.

U Hrvatskoj igračice imaju bolju tehniku, bolje poznaju nogomet od Amerikanki, priznala je Susana

- Mama mi je iz Privlake kod Zadra, a tata iz Kukljice na otoku Ugljanu. Odabrala sam Hrvatsku jer želim predstavljati zemlju svojih roditelja. Tu su mi korijeni to se ne zaboravlja - dug put kako bi zaigrala u kockastom dresu nije problem niti za Alexu.

Dijete iseljenika, ali i profesionalnih nogometaša je i Susana Zigante, čiji je otac Nenad igrao i za Hrvatsku, Susana igra za petu najbolju momčad Sjeverne Karoline, a već ima osigurano mjesto u momčadi fakulteta Grand Canyon.

- Mislim da su igračice u Hrvatskoj taktički i tehnički puno pametnije i više znaju od Amerikanki - priznala je hrvatska reprezentativka.

Kuća na plaži Miamija? Ma, selim ja na Maksimir!

Hrvatske korijene odabrala je i Helenna Hercigonja-Moulton. Rodom Jamajkanka koja je prve nogometne korake ipak učinila na pješčanim plažama Miamija odabrala je ipak majčinu 'stranu' i odlučila zaigrati za Hrvatsku.

Helenna je ostavila klub za koji je igrala sedam godina, Kendall Soccer Coalition, sigurnu sportsku stipendiju za fakultet i doselila u Zagreb.

Zvala sam izbornika i tražila probu: Prošla sam i zbog reprezentacije se preselila u Hrvatsku, kaže Helenna

- Mama je nazvala izbornika Klafurića, on mi je organizirao probu i evo me... Prvo U-19 i sada prva momčad - pršti energijom Helenna.

Iako su ostale 'američke Hrvatice' odlučile ostati u svojim klubovima i igrati na fakultetu s profesionalnim momčadima, Helenna je izabrala teži put.

- Spakirala sam stvari i stigla u Zagreb u šestom mjesecu prošle godine. Htjela sam igrati za reprezentaciju, ali putovanja iz Amerike na okupljanja bila su mi naporna. Zato sam ostala u Zagrebu - nije previše dvojila oko odluke uvijek nasmijana Helenna.

Nema do Hrvata, cijeli je narod zaluđen nogometom, sviđa joj se atmosfera u Zagrebu

Neki trbuhom za kruhom u Ameriku, a neki za srcem natrag u Hrvatsku.

- Hrvati su zaluđeni sportom i imaju više strasti i to se vidi, zato je mnogo ljepši osjećaj igrati nogomet u Hrvatskoj. U Americi su uvjeti bez sumnje mnogo bolji, ondje mi se pružilo više, ali nešto me ipak vuklo u Hrvatsku - govori sa žarom o zemlji svojih roditelja koji su ipak ostali u Americi.

Muče me padeži, a gramatika nije laka kao driblanje, spretnija je na terenu nego s jezikom Helenna

Helenna u Zagrebu živi s djevojkama iz kluba, Dinamo-Maksimir s kojima dijeli stan. Kad ne naganja loptu po terenu novopečena 'purgerka' studira na fakultetu Političkih znanosti i kako sama priznaje još uvijek se muči s padežima.

- Još uvijek učim Hrvatski. Nešto sam naučila od mame, ali za ostalo se snalazim. Djevojke iz kluba i reprezentacije mi pomažu i kažu da sjajno govorim. Na fakultetu ipak ispite i eseje još uvijek pišem na engleskom. Gramatika mi ipak nije tako laka kao driblanje - odlično je svladala jezik.

Kad je pitaju je li vrijedilo promijeniti cijeli svoj život, odreči se svih povlastica, stipendija, sunca i pješčanih plaža Miamija Helenna bez dvojbe odgovara 'Za nogomet? Da!'.

Vrijedi li ostaviti sunce Miamija zbog nogometa? Kako bih igrala s ovim djevojkama da, sigurna je Helenna

Jer ipak, nogomet je na kraju ono najvažnije. Ni novac, ni prestižni transferi, ni razvikani klubovi, ni dresovi po mjeri. Jedna lopta i devedeset minuta, ipak, nakon svega, to je ono što ostaje.

- Ako u Raju nema nogometa, žao mi je, ali onda tamo ne želim ići - kaže Helenna.

U 'paklu' je čini se ipak ekipa, čak iz za djevojke, jer lopta je okrugla i za njih, a sudac sam vrag.

Naši partneri pišu
Message