Amerikanca preko Facebooka nagovorili da zaigra za Iračane

Nogometaš Orlanda Justin Meram rođen je 1988. u američkom Shelby Charter Tonwship u državi Michigan. Nastupa za reprezentaciju Iraka a do nje je došao na nevjerojatan, bizaran način.

- Bilo je to prije pet godina. Slučajno sam bio na Facebooku kad mi je došla poruka. 'Jesi li Iračanin?' pisalo je. Samo to. Ništa više. Iskreno, nisam znao što da mislim i što da radim. Biti netko bliskoistočnog podrijetla tko je rođen i odrastao u Sjedinjenim Državama, a tko živi u Americi nakon 11. rujna, zaista nije lako. Tisuću puta mi je bilo užasno teško. U MLS-u su me navijači protivničkih momčadi puno puta vrijeđali, govorili su mi da sam 'smrdljivi terorist' i slične stvari. Vrijeđali su me samo zato što sam drugačije rase - ispričao je za portal The Players' Tribune.

- Kad sam pogledao poruku, vidio sam da mi je pošiljatelj nepoznat. Yousif Al-khafajy se zvao. Jasno mi je bilo da je riječ o osobi s Bliskog Istoka, ali ime mi zaista nije bilo poznato. Ipak sam mu odgovorio da jesam. I danas se često zapitam zašto sam uopće odgovorio na tu poruku i nastavio s dopisivanjem - govori Meram i nastavlja:

- Nisam imao pojma što slijedi. Mogla je to biti prijetnja, mogao je to biti neki trol koji me pokušava prevariti. Ipak, razlog javljanja i ovog čudnog dopisivanja ubrzo mi je postao jasan. Yousif je bio navijač iračke nogometne reprezentacije i preko interneta je tražio sva imena potencijalnih iračkih nogometaša širom svijeta koji bi možda pristali igrati za Irak. Ubrzo mi je počeo pričati kako bih mogao predstavljati Irak na međunarodnoj razini.

Dok bi svako drugi vjerojatno odbio i razmišljati o ovakvoj ponudi, Meram je prihvatio ponudu. Od 2014. do danas odigrao je 25 utakmica i zabio tri gola.

- Nisam gubio vrijeme, pokušavao sam što prije doznati kako dobiti iračko državljanstvo. Nije bilo lako. Majka je svoje dokumente sačuvala po dolasku iz Iraka u SAD, dok otac svoje nije. Pravdao se da nije imao razloga za to. Da je samo želio svojoj obitelji osigurati bolji život i kako nije ni sanjao da će mu sin biti nogometaš koji će nekad u budućnosti igrati za Irak. Nikako nisam mogao dobiti papire i skoro sam odustao od svega. A onda, jednog dana nazvao me Gregg Berhalter, trener koji me vodio u momčadi Columbusa. Gregg je puno utjecao na mene. Vjerovao je u mene i ja sam ga zbog toga istinski cijenio. Pitao me jesam li siguran da zaista želim zaigrati za Irak. Jer, kako je rekao, postoji mogućnost da dobijem i poziv izbornika SAD-a. Donio sam odluku. Rekao sam da sam se odlučio za Irak i u tom trenutku su mi kroz glavu prolazile priče o toj zemlji koje mi je majka pričala. Priče o čarobnom i sretnom djetinjstvu. Divne priče.