Simbolika ili ne, ušao je umjesto Modrića. Pet godina poslije trebao bi preuzeti njegovu ulogu. Odrastao je sa Štrokom i Badeljem, a potonjem je bio kapetan
Antolić od Gajnica do zvijezda, putem susjeda Badelja i Štroka
Vozim najmanji automobil u svlačionici, Chevrolet Spark. Ma ne zanimaju me bijesni i skupi auti, ne palim se na ‘pile’, smije se Domagoj Antolić.
Skromni i pristojni dečko iz zagrebačkih Gajnica, četvrti iz koje su došli Hrvoje Štrok i Milan Badelj, bio je junak “modrih”. Nakon mnogo vremena Dinamo u momčadi ima “španera” koji je odgajan s ljubavlju prema zagrebačkom klubu. Epitet najboljih u derbijima nosili su Jeličić, Viduka, Eduardo, Modrić, Mandžukić, Ćorluka, no dugo Maksimir nije tako pljeskao svom, zagrebačkom klincu. Njegovim dvjema asistencijama zapljeskali su svi.
- Debitirao sam u ožujku 2008. Igrali smo također protiv Hajduka, pobijedili 1-0 - prisjeća se Antolić.
Simbolika ili ne, na toj utakmici ušao je umjesto Luke Modrića. Danas, pet godina poslije, trebao bi preuzeti njegovu ulogu. Odrastao je sa Štrokom i Badeljem, a potonjem je bio kapetan u pionirima Ponikvi.
- Žao mi je što nisam više igrao s Mikijem u Dinamu - kaže Domagoj Antolić.
Za razliku od ostalih igrača, Domagoju na svaku utakmicu dolazi cijela obitelj. Otac, majka, brat, djed i baka! No nije to jedina neobičnost. Dok nije igrao, Domagoj je išao i na Dinamova gostovanja.
- Bio sam s tatom i frendovima u Udinama. Bilo je super.
Prije nekoliko mjeseci odlučio je osamostaliti se i odseliti se od roditelja. Ali u susjedstvo.
- Ma ostao sam u Gajnicama. Bolje je, teško bih mogao bez mamine kuhinje. Zapravo, kuhati još i znam, no ne znam prati rublje. Pa često dolazim mami s torbama punim veša.