Bayernu su dali prvog Hrvata, a Hajduku i Dinamu velikana. Ni smrt 17 igrača nije ugasila klub

Jedna lopta iz ratnog zarobljeništva postala je kamen temeljac na kojem je 1919. godine nastao nogometni klub Primorac iz Biograda, vitalni 102-godišnjak koji će u prvom kolu Hrvatskog nogometnog kupa ugostiti splitskog Hajduka. Niko Rudić zvani Japanac u svom je rancu donio tu loptu koju je, kaže legenda, kupio od engleskih pomoraca na povratku iz ratnog logora u rodni Biograd i oko nje okupio nekoliko sportskih entuzijasta. Na starom igralištu u središtu mjesta, između mora i tadašnjeg groblja, otpočeo je buran život malog kluba koji je opstao kroz dva rata, nekoliko velikih tragedija i brojnih drugih prepreka.

U prvim godinama Primorca na tom istom igralištu kraj groblja stasavao je budući srebrni olimpijac Ratko Kacian, koji će se kasnije proslaviti igranjem za Hajduk, zagrebački HAŠK te, nakon rata, za Dinamo, sve do prerane smrti 1949. godine. Po velikanu Kacianu ime i danas nosi Dinamovo pomoćno igralište te škola nogometa. Njegovi nekadašnji suigrači iz Primorca početak Drugog svjetskog rata dočekali su pod talijanskom okupacijom. Nakon što su na jednoj utakmici svi odreda odbili protivnike pozdraviti fašističkim pozdravom, te triput kliknuli 'zdravo!' nastao je kaos, tučnjava, i prijetnje likvidacijama. Utakmicu su odigrali na nišanu mitraljeza, a kompletna momčad sa funkcionerima je nakon toga otišla u partizane. Iz rata se nije vratilo njih čak 17.

Nakon Drugog svjetskog rata Primorac je nastavio svoj život, odigravajući utakmice s klubovima sa zadarskog i šibenskog područja. Nakon jedne takve utakmice, u Lozovcu kraj Skradina, 1953. godine život je izgubio 20-godišnji vratar Primorca Kažimir Dominis, kojem je pukla lubanja iznad uha nakon sraza s igračem protivničkog SOŠK-a. Uslijedila je velika istraga i sudski proces, no sud je utvrdio kako nema dokaza da ga je optuženi igrač udario nogom i sve su proglasili nesretnim slučajem. Kako je opisano u klupskoj monografiji autora Bernarda Paleke i Jakova Đinđića, ta velika tragedija potresla je cijeli Biograd i Kažimirovi suigrači nisu imali snage nastaviti s nogometom. Klub je sljedećih 11 godina postojao samo na papiru. Početkom 1960-ih klub se opet pokrenuo, započela je izgradnja novog stadiona, na kojem Primorac igra i danas. Primorac je postao stabilan dalmatinski ligaš s kvalitetnim omladinskim pogonom iz kojeg su izašli i neki vrhunski igrači koji su završavali u velikim klubovima.

Tako su u Primorcu tih godina ponikli Ante Vučkov, prvi Hrvat koji je zaigrao za veliki Bayern s Beckenabauerom i Mullerom, Nikola Rudić, topnik osječkog Proletera i Vardara, pa Dinko Žutelija, lijevo krilo Hajduka, Ivica Šangulin, stoper Dinama, Rijeke i Herthe i kasnije uspješni prvoligaški trener... Klub je do početka Domovinskog rata bio stabilan i redovan sudionik Jedinstvene dalmatinske lige a u tom periodu predvodile su ga klupske legende Drago Zagorac, Mišo Vojvodić, Nikola Tomić, Boško Birkić, Jugo Dominis i brojni drugi. Juniori Primorca su 1986. izveli mali podvig kad su na turniru u Srbiji pobijedili vršnjake iz jake Crvene zvezde s 1:0. 

U Domovinskom ratu Primorac je djelovao u nemogućim uvjetima, pod stalnom opasnosti od granata s obližnjih okupatorskih položaja. U akciji Maslenica nova velika tragedija pogodila je klub kada je, kao pripadnik HV-a u akciji izviđanja, poginuo vratar Silvestar Silvio Trtica. U spomen na njega i vratarskog kolegu Kažimira Dominisa stadion Primorca nosi naziv 'Kažimir i Silvestar'. Nakon rata Primorac je postao standardni član 3. HNL jug, s rijetkim ispadanjima u županijski rang.  

U njemu su pred kraj karijera igrali i bivši reprezentativci te legende HNL-a poput Elvisa Brajkovića, Marija Grgurovića, Željka Malčića, Vedrana Ješe, na trenersku klupu su dolazili Stanko Mršić, Miroslav Buljan, Dragan Blatnjak... Omladinski pogon okuplja talente sa šireg zadarskog područja, a 2016. organizirali su i kamp u suradnji s Real Madridom.

Primorac je zadnjih sezona stalno pri vrhu 3. HNL, a u posljednjih osam godina Biograjci su čak sedam puta osvajali kup zadarske županije i tako se plasirali u Hrvatski nogometni kup. U tom su natjecanju, osim Hajduka, ugostili i prvoligaše Inter i Lokomotivu.

Ovo je četvrta službena utakmica protiv Hajduka. Primorac nikad nije zabio gol

Prva momčad Hajduka često je prijateljskim utakmicama uveličavala rođendanske proslave biogradskog kluba. Primorac i Hajduk su u povijesti imali tri službena natjecateljska susreta, sva tri u Hrvatskom nogometnom kupu.

U ljeto 1993. godine, usred rata, u prvom kolu kupa Hajduk je na Poljudu pobijedio momčad Primorca s čak 11:0, što je do danas rekordna Hajdukova pobjeda u tom natjecanju. Zbog ratnih okolnosti, uzvratna utakmica nije odigrana u Biogradu nego u Makarskoj i Hajduk je tu bio nešto obazriviji, pobijedivši s 4:0.

Treći susret uslijedio je 2004. godine u istoj fazi natjecanja. Na stadionu Kažimira i Silvestra Hajduk je slavio s 2:0. U 3. HNL je neko vrijeme nastupala druga momčad Hajduka koja se znala praznih ruku vraćati iz Biograda, no Primorac još čeka da u službenom susretu zatrese mrežu prve momčadi Splićana. Ta prilika će im se pružiti u utorak od 17 sati, uz izravan prijenos na HNTV-u.