Beara i Ivić loše su tretirani, pa naš Bridger fakat nema šanse

Završit će rat, a mi nećemo imati kome junačku pjesmu ispjevati, rekao je Ante Ledić negdje na pola puta do pobjede.

Za mlađe, Ante Ledić je mnogo učinio za boćanje. Otprilike u isto doba kad se referirao na potiranje veličanstvenih ljudi, a veličanje dripaca i u najmnju ruku problematičnih, ratu usprkos sagradio je Boćarski dom, a vodio je i Košarkaški klub Zrinjevac. Temelji nove Hrvatske 1989. su postavljani na tajnom sastanku u njegovoj klijeti na Plešivici.

WBC je novu kategoriju odlučio nazvati po dječaku Bridgeru Walkeru, malom heroju koji je tijelom sestru zaštitio od ugriza psa. U tjednu u kojem smo se oprostili od Zambate i Rore dobro je pitati se, ili se samo podsjetiti, da ne samo da nema junačkih pjesama, nego nema ni dovoljno čestog isticanja uzora poput malog Bridgera. Imamo Nagradu Luka Ritz, koja je tragično podeksponirana, nagrada živi gotovo jednako tragično kako je mladi čovjek stradao.

Pokretanje videa...

01:48

Krasnodar Rora | Video: 24sata/pixsell

Bearu ni Hajduk ni Split ni Dalmacija nisu tretirali kako zaslužuje. Ni dok je čuda radio, ni u starosti. Ivić je prošao malo bolje, ali ni blizu tragu koji je ostavio. Dinamovi velikani prošli su nešto bolje od Hajdukovih. Ali, opet stoji da ih je Mamić sve zasjenio.

U tom odnosu snaga nije za očekivati da društvo promovira i na pijedestal postavlja djecu koja nisu svjetski prvaci ili rekorderi, ali su učinila što se ni prvaci i rekorderi ne bi usudili. Ako ništa drugo, noge čuvaju i na terenu, pa kako bi se postavili pod zube razjarenog psa!?

Iako bi to bio dobar PR, bila bi dobra reklama, nije za očekivati da hrvatske Bridgere na površinu i u orbitu izbacuju ljudi koji danas vode društvo i sport. Prije ćeš u narodnjačkom klubu čuti rock ili Pogorelića nego što će strukture kojima su djeca samo sirovina ili valuta od čudesne djece stvarati uzore djeci i odraslima.

Izostanak junačkih pjesama, tretmana legendi kako zaslužuju, stvaranja uzora od živih suvremenika koji nisu osvojili zlatne medalje, od djece!, znak je da smo se predali. Da smo se opet počeli boriti znat ćemo kad energiju s takozvane elite preusmjerimo na sve koji naš angažman zaslužuju.