Beckham iz Livna: Nisam uspio u Dinamu, ali na modnoj pisti...

Kako je nogometaš koji je dijelio svlačionicu s Halilovićem, Šimunovićem, Murićem i ostalim mladim igračima Dinama, te uspješan student građevinskog fakulteta koji je dao sve ispite treće godine u roku, završio u svijetu mode, Filip Omazić ne zna ni sam.

- Posve slučajno. Moja Livnjanka Ines Kelava, koja je bila ‘Best model 2015.’ pozvala me da glumimo u spotu mjuzikla ‘Naša bila štorija’. Trebala je nekoga za ljubavnu scenu, a u mene je imala povjerenja. Pristao sam, ljudi su bili zadovoljni kako smo to odradili pa me preporučila organizatorima izbore za ‘Best models’ - kaže Filip, koji prije izbora nikad nije kročio na pistu, niti je vježbao hodanje, poziranje...

Život na tri kolosijeka

- Na generalnoj probi sam prvi put prošetao pistom, rekli su da je to OK, da to očito imam u sebi. Pitali su me ostali kandidati koje revije sam nosio, iz koje sam agencije... Mislim se u sebi, ma kakva agencija, pa nemam ni nogometnog menadžera, a kamoli modnoga!

Što dalje, Filip ne zna ni sam. Na svjetski izbor će otići, a zatim...

- Sigurno neću zapustiti školu i nogomet, a bude li vremena, gurat ću i manekenstvo, zašto ne. Teško će biti na tri strane, ali tko hoće, nađe vremena za sve. Nemam planova, ali pokazalo se dosad da je i bolje ništa ne planirati - kaže Filip, koji izgledom podsjeća na Piquea i Beckhama, no idol mu je Nemanja Vidić.

O ljubavnom životu ne želi pričati. Dovoljno je reći da je trenutno slobodan, a kako se nogometaše uvijek vezuje za manekenke, logično bi valjda bilo da maneken Filip nađe nogometašicu.

- Ha, ha, ha, najbolje bi bilo liječnicu, da mi vida rane s terena - nasmijao se ovaj simpatični Livnjak, koji je nogometne gene nesljedio od oca, a izgled od majke.

Tata Dinamo, mama Hajduk

- Svi govore da ličim na mamu, a otac je igrao veliki i mali nogomet, bio je prvak bivše države i treći u Europi s MNK ‘Seljakom’. On i izbornik Zlatko Dalić su prijatelji, igrali su skupa, znaju popiti kavu.

Filip ima zanimljiv nogometni put.

- Počeo sam u Kamešnici iz Livna, tamo me primjetio Jozo Bandić i pozvao me u Dinamo. Otac mi je dinamovac, mama navija za Hajduk, a meni je bilo svejedno, pa sam prihvatio poziv i u osmom razredu preselio u Zagreb. Živio sam u domu, trenirao, išlo mi je dobro, no u vrijeme kad smo prelazili u juniore ozlijedio sam trbušni zid i procijenio da mi je bolje otići igrati u Istru nego sjediti na klupi starijima Jedvaju, Kolaru, Bartolecu, Haliloviću, Šimunoviću. Kasnije su u tu generaciju dolazili Murić, Ćorić, Fiolić...

Iz Dinama Filip nosi uspomenu na jednu seniorsku utakmicu, prijateljsku protiv Sesveta, u kojoj je igrao u paru sa stoperom Šimunovićem, te uz bok Sammiru, Ibanezu... A ostala su i prijateljstva.

- S Halilovićem sam išao u razred, čujemo se ponekad, posjetio me na maturalcu u Barceloni, počastio društvo... I s ostalima se povremeno čujem, sve su to krasni momci, bez obzira što sam rano otišao u Istru, u kojoj nažalost nisam dobio priliku. Bio sam kapetan juniora i B momčadi, no nikad nisam dobio povjerenje trenera Pamića, iako su svi govorili da sam projekt kluba. Kad su počeli financijski problemi, preselio sam u RNK Split, no i tu sam zatekao slične probleme, pa sam upisao fakultet i na poziv Mirka Kujundžića zaigrao za OSK, Kamen, te Imotski, za koji i sad igram.