Sport

Komentari 114

Bili su prijatelji, a onda je oteo hrvatsku zastavu pa i nagazio Dražena: 'E, tad ga je prekrižio'

Bili su prijatelji, a onda je oteo hrvatsku zastavu pa i nagazio Dražena: 'E, tad ga je prekrižio'

Zajedno su godinama dominirali svjetskom košarkom kao suigrači, ali rat je zauvijek razdvojio Petrovića i Divca. Srbin mu nije došao na sprovod, a poslije 12 godina sreo mu je majku

Povodom 27. obljetnice smrti Dražena Petrovića ovaj tjedan prisjećamo se njegova veličanstvenog lika i djela.

Bilo mi je teško. Dražen i ja odrasli smo zajedno. Znao sam kako razmišlja. Politika je stala između nas. Gdje ima politike, ima i problema, govorio je Vlade Divac (52).

On i košarkaški Mozart bili su dugogodišnji suigrači u jugoslavenskoj reprezentaciji i dobri prijatelji dok naš košarkaš nije prekinuo sve odnose. Počelo je nakon što je Divac bacio hrvatsku zastavu na finalu Svjetskog prvenstva u Argentini 1990. godine, a nastavilo se tijekom srpske agresije na Hrvatsku u devedesetima i Divčevim izjavama.

POGLEDAJTE VIDEO: Draženova životna priča

Toga 19. kolovoza 1990. Jugoslavija je pobijedila Sovjetski Savez 92-75 i treći put postala svjetski košarkaški prvak. Tada 10-godišnji Luis Scola brisao je parket, skupljao lopte i gledao Petrovića i Divca u šampionskoj momčadi kako pružaju sjajne partije. A onda je, prilikom slavlja na parketu Luna Parka u Buenos Airesu, Hrvat Tomas Šakić izvjesio hrvatsku zastavu.

Divcu to nije bilo po volji, istrgnuo mu ju je iz ruku i nije mu je htio vratiti.

- U Hrvatskoj se priča da sam gazio hrvatsku zastavu. Ne, u Argentini na SP-u bilo je dosta tih zastava. Ali to nije bila hrvatska, već ustaška zastava - pravdao se Divac.

- Pratio sam dečka kako se spušta niz tribine i rekao sam mu da ta zastava nema što raditi na parketu. Odgovorio mi je da je jugoslavenska zastava smeće. Tad sam mu istrgnuo njegovu i bacio je na pod - dodao je Divac, koji je govorio i kako bi "jednako prošla srpska zastava".

- Ja nisam Hrvat, nego Argentinac, sin Hrvata. Rođen sam u Rosariju, a ta je zastava obiteljska stvar. Divac mi je zastavu uzeo, ali ju je poslije i vratio. Otimanje zastave bilo je uvredljivo, pokazao je manjak poštovanja, ali nije pljunuo na nju niti ju je gazio - rekao je Šakić prije nekoliko godina za argentinski portal Pagina12 i dodao:

- Navijao sam za Hrvate iz momčadi, Kukoča, Petrovića i Čuturu. Mislio sam da je i Divac Hrvat, ali kad mi je uzeo zastavu, shvatio sam da je Srbin. Oteo mi ju je i pobjegao. Bilo mi se teško kretati jer sam imao tešku fotografsku torbu. Bili smo u jednom trenutku licem u lice i borili se za zastavu. Imao sam 180 centimetara, a on 212. Dražen je stajao na drugoj strani i tek su mu kasnije rekli što se dogodilo.

Jedni od najvećih europskih košarkaša koji su igrali u NBA-u nakon toga su se posvađali, a Petrović je 7. lipnja 1993. otišao u legendu. Divac mu nije došao na sprovod u Zagreb.

- Emitirali su Draženovu fotografiju na ESPN-u, pogledao sam da vidim što se dogodilo i onda sam shvatio. Ostao sam u šoku - govorio je Divac, koji je tad bio na Havajima.

- Ozbiljno sam razmišljao o dolasku na sprovod jer sam to želio, a to je i najmanje što je Dražen zaslužio da učinim. No zbog situacije koja je vladala u tom trenutku možda je i bolje da nisam došao. Stezalo me što sam bio daleko - rekao je Divac jednom prilikom.

O njihovu prijateljstvu i rivalstvu poznata američka televizijska kuća ESPN 2010. snimila je dokumentarni film "Nekoć braća" koji je privukao veliku pozornost javnosti.

Divac u filmu iz rodnog mjesta Prijepolje dolazi u Beograd gdje u razgovoru sa zajedničkim suigračem Žarkom Paspaljom (54) spominje Dražena. Srbin se prisjeća odlaska u NBA ligu i dominaciji jugoslavenske reprezentacije, tijekom kojega se zbližio s Draženom. Došao je potom i u Zagreb odati počast Petroviću na grobu, ljubio je njegovu sliku na spomeniku i susreo se s njegovim bratom Acom (61) i majkom Biserkom. U zagrebačkom domu obitelji Petrović razgovarali su više od četiri sata.

Njihov suigrač Dino Rađa (53) u intervjuu za Podcast Incubator govorio je da puno toga u filmu ne odgovara istini.

- Nisu Dražen i Divac bili najbolji prijatelji, nego Dražen i Stojko jer su generacijski vezani. A najbolji prijatelj s Divcem bio sam ja. Generacijski smo bili povezani i zajedno igrali od juniorskih selekcija. Film nosi poruku da trebamo pustiti rat iza sebe jer nikakav rat nikad nije donio ništa dobro. Ima ogromnu vrijednost kao uspomena na Dražena, a drugi je aspekt također dobar, "ajmo prestat pričat pi*darije i početi normalno živjeti" - rekao je Rađa.

Iz filma se da zaključiti kako su njih dvojica bili veliki prijatelji, ali Stojko Vranković (56), kojega uopće nisu zvali da govori u dokumentarcu iako je bio Draženova generacija i sam okrenuo leđa Divcu, nije siguran bi li Petrović oprostio Divcu za izjave o Hrvatskoj dok je krenula velikosrpska agresija.

- Nisu to male, to su ozbiljne stvari. Poznavajući Dražena, ne bi mu oprostio. Ratovalo se na hrvatskom tlu, od mog Drniša, Draženova Šibenika pa do Vukovara, Osijeka, Dubrovnika i mnogih drugih gradova. Neke se stvari olako pokušavaju zaboraviti, ali ne ide to baš tako - prisjetio se Stojko u razgovoru za Novu TV.

- Divac mi je 1991. rekao da bi te 1990. u Argentini na isti način završila i srpska zastava da je netko njome mahao. Sporna je bila Divčeva izjava iz Pariza za koju mi je dojavio Dražen i koju su prenijele španjolske novine. Divac je kazao da vjeruje da se ta velika reprezentacija neće raspasti i da se čudi meni i Draženu što smo izjavili da ćemo igrati za reprezentaciju zemlje koja ne postoji - rekao je Vranković za Večernjak.

Godinu dana poslije Argentine, 1991., Dražen i Vlade opet su zaigrali skupa u Los Angelesu i Divac je napravio incident nakon kojega je definitivno bilo gotovo između njih.

- Već prije te utakmice nisu komunicirali. U jednom dvoboju s Divcem Dražen je pao na pod očekujući prekršaj, a Divac je potom prišao i prignječio ga nogom! Dražen je u odnosima s ljudima znao puno istrpjeti, ali kad bi jednom nekog prekrižio onda je to bio kraj - kazao je Vranković.

Samo tri mjeseca prije smrti Dražen je u intervjuu za TNT prije utakmice New Jersey Netsa govorio o odnosu s Divcem.

- Nismo razgovarali. Bili smo bliski prvu godinu nakon mog dolaska u NBA, kad sam bio u Portlandu, ali stvari su postale teške u našoj državi. Volim Vladu, mislim da je dobar dečko i košarkaš, ali to je više politička stvar - rekao je Dražen, koji je napomenuo kako su se prije čuli svaki drugi dan, a onda su se samo pratili pogledima na utakmicama.

Godinama nakon Draženove smrti Divac nije imao kontakt s njegovom obitelji, a emocije su mu proradile 2005., kad je Slovenac Jure Zdovc (53) igrao oproštajnu utakmicu.

- Pozvao je supruga i mene. Kad nas je vidio, zaletio se prema meni i zagrlio me. Nije me puštao. Vjerujem da ga je to iskreno tištilo. Film sam doživjela kao njegovu potrebu za oprostom. Nije on to rekao, ali tako sam to doživjela. Nisam ni sekunde dvojila trebam li sudjelovati u filmu - prisjetila se Biserka Petrović.

Dražen i Vlade zajedno

Najčitaniji članci