Bilo je baš jezivo izaći na teren na kojem sam teško stradao...

Ovoga sam ljeta prvi put nakon nesreće zaigrao ragbi! Doduše, onu dječju varijantu, u kojoj nema obaranja, sretno nam prepričava Tonći Buzov (32).

Pokretanje videa...

01:31

Dobro došao, Peni! 'Prvi sam sportaš koji je došao u Hrvatsku igrati s Fidžija' | Video: 24sata/pixsell

Nekadašnji kapetan hrvatske reprezentacije teško je stradao prije četiri godine, u rujnu 2015., igrajući za škotski klub Hillhead Jordanhill. Gostovali su kod Kirkcaldyja, a u jednom obaranju kakvih su desetine na svakoj utakmici Buzov je pao na čelo i pod pritiskom težine cijeloga tijela pukla mu je vratna kralježnica i oštetila se leđna moždina.

- Bio sam pri svijesti i odmah sam osjetio da nisam dobro, da se ne mogu pomaknuti. Kod ozljede leđne moždine tijelo doživi šok, odmah počnu otkazivati svi mišići i malo po malo prestanete disati. Nasreću, jedan od mojih tadašnjih suigrača je neurokirurg, odmah je prepoznao težinu ozljede, imobilizirao me, intubirao i tako mi vjerojatno spasio život. Idući dan prebačen sam u Glasgow, u bolnicu koja je specijalizirana za takve ozljede. Uzeli su mi dio kosti iz kuka i stavili je u vrat. No, problem je bilo oštećenje leđne moždine, ako se ona prekine, onda je gotovo. U mojem slučaju bila je samo oštećena, ali radilo se o milimetrima. Prije operacije nisam osjećao desnu stranu, a mrdao sam prstima lijeve ruke i noge. A kad sam nakon 20-ak dana pomaknuo nožni palac desne noge, bio sam sretan kao da sam osvojio Svjetski kup u ragbiju. A prve su prognoze govorile kako više neću hodati i da ću život provesti u kolicima... - govorio je za 24sata nakon izlaska iz bolnice.

Ragbijaški čelnici stalno mijenjaju pravila kako bi se smanjio broj ozljeda.

- Ma to je bio takav splet okolnosti, kut pada... od svih ozljeda u ragbiju ni jedan posto ne otpada na takve - govori Tonći.

Dobro, kakvo je stanje danas?

- Desna mi je strana bila paralizirana mjesec-dva dana, sad mi je na 50 posto osjet, koordinacija, snaga... Išao sam na terapije to prije godinu dana, sad sam odrađujem neke vježbe. Ali ni jedan liječnik neće vam reći hoće li mi se ikad potpuno vratiti funkcija desne strane.

Buzov je trenutačno pomoćnik izbornika hrvatske reprezentacije Milana Jelavića, ali živi u Glasgowu.

- Ovdje sam trener, i to na četiri lokacije! Vodim jednu školsku, jednu sveučilišnu momčad i jednu žensku ekipu - kaže Buzov pa otkriva:

- Nedavno sam vodio svoju momčad i igrali smo baš na terenu na kojem sam se ozlijedio. Prvi sam se put nakon nesreće zatekao ondje i odjednom vidim da djecu iz te druge momčadi, naše suparnike, vodi igrač koji me ozlijedio! I sve to tri dana nakon četvrte godišnjice moje ozljede. Baš mi je to bilo onako malo 'spooky', jezivo...

Zamjerki s Tonćijeve strane nema. Niti ih je ikada bilo.

- Nije tu bilo namjere niti razloga da njega krivim. On se kao nešto skrivao, valjda mu je bilo nelagodno, ali prišao sam mu, pozdravili smo se, popili piće... To je drugi put da smo se vidjeli, prvi put je bilo ubrzo nakon ozljede, toga se baš i ne sjećam najbolje.

Ovih je dana ragbi u fokusu zanimanja sportskog svijeta zbog SP-a u Japanu. Natjecanje je došlo do kraja, a Velšanin hrvatskih korijena Justin Tipurić svoju je reprezentaciju odveo do četvrtog mjesta. Buzov je Tipurića upoznao...

- Bilo je to prije dvije godine kad sam bio na trenerskom seminaru u Novom Zelandu, a Lionsi (svojevrsna reprezentacija Engleske, Škotske, Walesa i Irske, nap. a.) bila je ondje na turneji. Upoznali smo se, razgovarali, zna da mu je djed Hrvat, imao je tisuću pitanja o Hrvatskoj. Našli smo se i idući dan i darovao sam mu hrvatski dres. Dolazi u Hrvatsku na odmor, oženio se u Dubrovniku, a meni je rekao da bi volio posjetiti Nadu, naš najtrofejniji klub. Nisam ga toga ljeta ugostio u Splitu, ali došao je s ocem i lijepo se družio s dečkima iz Nade.

Ostali su u kontaktu.

- Čujemo se povremeno, dopisujemo, čestitao sam mu i na uspjehu na SP-u, a on mi je bez problema nabavio i platio ulaznice za odlučujuću utakmicu Kupa šest nacija. Ma sjajan je momak, toliko jednostavan, iako u javnosti šutljiv i povučen, bez profila na društvenim mrežama... A plavu kapicu nosi jer je to boja njegovog matičnog kluba, gdje i radi kao trener - priča Buzov, uza znakovit zaključak:

- Da, kazao mi je i da želi bolje upoznati hrvatski ragbi, pomoći...