'Gledajte na ZOI i druge sportove. Naravno da ćemo svi navijati za Zubčića jer smo u tome kompetitivni, ali Olimpijske su igre prilika da se upoznate sa sportovima', objasnio je Ozren Müller
Bio je na prvim ZOI s Pavlekom i s Janicom u Salt Lakeu: Mi smo Hrvati, tu smo da iznenadimo!
Tada smo išli samo s četvrto natjecatelja, bila su teška vremena, najgora, ratna godina, i tri tjedna ranije priznao nas je MOO pa su Hrvatska i Slovenija mogle nastupiti na Igrama.
Tako se prvog izlaska Hrvatske na olimpijsku scenu sjetio Ozren Müller gostujući u studiju 24sata.
On je u Albertvilleu 1992. bio kao trener našeg jedinog skijaša Vedrana Pavleka, a potom je na još dvoje Igara išao kao zaposlenik Hrvatskog skijaškog saveza.
- Najprije je bilo rečeno da idu samo sportaši pa su oni rekli kako ćemo bez trenera, pa smo pronašli neka sredstva sponzorska da idu i treneri. Ja sam imao čast, kao mlad trener, da budem dio povijesnih Igara. A 2002. je bilo nevjerojatno. Znate, u svakoj utrci svi najbolji su na startu, olimpijska je utrka u tom smislu jedna od, ali uvijek su ZOI, kako Ivica govori, vječni san. On je osvojio četiri srebra, braća Kostelić deset od 11 naših medalja, a te su Igre u Salt Lake Cityju 2002. bile najuspješnije, s Janičina tri zlata i srebrom, pri čemu je za dvije stotinke izgubila zlato. Predivno je bilo - priča Müller i nastavlja:
- Janica do tih Igara nije imala pobjedu u Svjetskom kupu u veleslalomu. No, nakon što je u kombinaciji osvojila zlato i skinula tu psihozu, osjetila je da može ići po sve. Vidjeli smo da je savršeno išla na treningu, da je glava 100 posto unutra, da je gladna uspjeha i prekrasno je bilo gledati sam trening. A kad osvojila zlato u veleslalomu, koji je tehnički osnovna disciplina skijanja, to je bilo sjajno. Žao mi je bilo Ivice, haklao je nekoliko vrata prije cilja, a pretendirao je na odlučje, toliko smo željeli tu medalju. No, kasnije ih je osvojio puno, pa i veliki Globus, što je nevjerojatni uspjeh.
Radio je Ozren i s Jakovom Fakom.
- Jakov je bio iznenađenje našim ljudima jer je iz biatlona, sporta koji ljudi ne poznaju. Divim mu se jer djeca u Zagrebu, Splitu, Osijeku... mogu se baviti bilo kojim sportom, a dijete u Mrkoplju može igrati nogomet, šah ili skijaško trčanje, nema drugi izbor. Od tri sporta od je osvojio olimpijsko odličje, savršena stvar i drago mi je jer je prolazio kroz svakakve muke. A u Sloveniju je otišao samo da bi imao podršku, uvjete koji su na Pokljuki savršeni, i konkurenciju. Divim se svima koji se bave biatlonom.
Müller je apelirao:
- Gledajte na ZOI i druge sportove. Naravno da ćemo svi navijati za Zubčića jer smo u tome kompetitivni, ali Olimpijske su igre prilika da se upoznate sa sportovima i treba gledati one do kojih inače nemamo pristupa ili nismo toliko trofejni u njima. Svaka čast ponosnim Goranima koji su konstanta na OI od prvog nastupa, to je ponos Gorana i vjerujem da će se u Gorskom kotaru i Lici i dalje razvijati ti sportovi. Također, svaka čast djevojkama koje su se plasirale na ZOI u snowboardu i brzom klizanju, za koje uopće nemamo uvjete, ne znam gdje se to može trenirati. Nek Valentina Aščić uživa, napravi svoj najbolji rezultat. Pa i stranci s kojima sam razgovarao ne vjeruju da se Hrvatska plasirala na ZOI u brzom klizanju.
Možemo li do medalje?
- Zubčić je lani bio pretendent za veleslalomski Globus, konstanta je tri godine i to nije pritajeno nadanje nego se moramo nadati. A OI i jesu da se iznenadi i svi će zadnju rezervu izvaditi, svi smo uz njih. Zrinka Ljutić je mlada cura koja je bolja od četiri godine starijih u Europskom kupu, zastava joj može biti samo poticaj za više. Uostalom, Hrvati smo, tu smo da bismo iznenadili!