Birtija: Ma sve velikane smo doveli u Županju, osim Šukera

U jednoj jedinoj slici vidiš što je Županjcima važno. Na uličnom satu logotip Sladorane, šećerane, do njega spomenik braniteljima, a u kafiću Kum s vrata te ošine rukometni dres, Ćavarov dar nakon humanitarne utakmice, i fotografija stalnih gostiju sa Ćirom Blaževićem.

Penzioner Mato Baotić (65) ponekad ide u Vinkovce na Cibaliju.

- Jeste li vi u Županji neutralni u ‘ljubavi’ Osijeka i Vinkovaca nakon otimačine Kupa, ili ste zauzeli stranu? - pitam.

- Nas ta utakmica boli - kaže Baotić.

Za stol sjeda profesor tjelesnog i rukometni trener Krešimir Pavičić (62). Trideset godina u rukometu, koji sezonu u saveznom rangu preživi s oko 400.000 kuna; u to su uključena i daleka putovanja u Umag, Zadar, Split...

- Cijela Hrvatska se raspričala o transferima, Modriću. Prevelik je to novac, da bi za nas to bilo normalno - govori Pavičić.

- Narodu su ovdje dozlogrdile priče o transferima - uključuje se u razgovor nekad konobar, a nekad vozač Zvone Ilić (32). Nosi jaknu s Dinamovim grbom, prijateljev poklon. Kaže da su je najmanje tridesetorica htjela kupiti, najbolja ponuda tisuću i pol kuna, ali nije na prodaju.

Županja se razlikuje od ostalih gradića koji i ne sanjaju da osvoje nogometno ili košarkaško prvenstvo, a živuće velikane, ili bar trenutno najpopularnije sportaše, vide samo na revijalnim utakmicama. 

Županjci će biti vječno ponosni što se prva nogometna lopta u Hrvatskoj kotrljala u njihovom gradu, jedan od prvih strijelaca za repku, Tarzan Cvjetković bio je igrač Graničara, iz Županje je krenuo i tenis... 

Udruga prve nogometne lopte doista je kapitalizirala povijest grada, i organizirala mnoge, mahom humanitarne, utakmice, na kojima su igrale gotovo sve hrvatske legende.

- Šteta što predsjednik Udruge, Ivo Rešić, nije u kafiću. Zbog njegove Udruge svi su oni, Asanović, Boban, Cvjetković, Bilić, Jarni, svi su oni bili u Županji. I Kranjčar, Ivanković, čak i Mateša iz HOO-a. Turnir u višeboju nekoliko godina kod nas organizira Boban. Trčanje, skok u dalj s mjesta, povlačenja konopca... Boban je glavni organizator. Na prvom višeboju nam je bio i Ivanišević. Samo naš Šuker nikad nije bio - jada se Pavičić.

- A rukometaši su nešto posebno. Ćavar je skratio posjet Barceloni, na koji je putovao Laportinim privatnim avionom, da bi igrao humanitarnu utakmicu u našem gradu.

Pokojni Kljun nije mogao doći, ali je rekao: ‘Sinko, ja sam ti teško bolestan, ali koga god budeš zvao, pozovi se na mene’. Gobac je, pak, kazao da sve možemo dogovoriti telefonom, ali me pozvao u Zagreb jer je ljudskije da se ljudi gledaju dok razgovaraju - kaže Ilić. 

Stvarno, sjedeći s ovim ljudima čovjek mora shvatiti. Više od pola Hrvatske su ovi i ovakvi ljudi. Da sam nogometna reprezentacija, koliko god umoran bio, napravio bih turneju i igrao u dvadeset mjesta poput Županje.