Birtija: Nepravda je u puno slučajeva vrlo dobra oklada

Je, Barcelona je najmanje četiri puta bolja od Arsenala, ali baš zato što je toliko bolja nije fer da sudac čovjeku da drugi žuti koji Messiju ne bi dao. Barcelona je jedini klub zbog kojeg ne bih zamjerio komentatoru da mu se omakne “Na teren istrčavaju igrači Reala, a evo i naših”. 

Zato što je Barca uvijek bila onaj dobri dečko u priči. Real je bio europska Crvena zvezda, moćnik za kojeg su suci odrađivali prljavi posao čak i protiv Rijeke. A Barcelona uvijek dobričina za kojeg si navijao kao za Chicago protiv onih nasilnika iz Detroita, kao što se navija za Celtic jer je osnovan da bi pomagao siromašnima, a to radi i danas. Barcelona, jedini klub koji godinama na prsima nije nikog reklamirao. Da bi na kraju platila Unicefu da ga nosi na prsima. Sve u redu, može se reći da je to proračunat potez. Ali nije isto biti proračunat tako da pomažeš djeci ili na prsima nositi logo kladionice osnovane novcem obavještajne službe propale države. Zato mi je krivo ko psu što je i Barca postala dio priče koja uništava jedan od smislova nogometa. 

Da se četiri puta bolja momčad ispromašuje, zabije gol sebi, suparnik samo jednom zapuca na gol i, eto, lošiji ode dalje. Najmanje milijardu ljudi tugovalo bi da je Barcelona ispala jer bi ostali kraći za nekoliko utakmica najboljeg nogometa koji je neki klub ikad igrao. Možda su bolji i od Brazila u najboljem izdanju. No nije pošteno zbog žudnje milijarde žrtvovati ni Van Persieja ni Arsenal. 

Užitak je bilo gledati Jordana kako genijalnošću pobjeđuje Detroit, a tužno kako zbog veće zarade na televizijskim prijenosima ako Chicago pobjeđuje on u odlučujućim trenucima smije faulirati koga god hoće, i faulira znajući da sudac neće svirati. Tužna je bila i večer u kojoj se dječačka fascinacija Barcom zauvijek pretapa u okorjeli, nemilosrdni biznis. No kako piše u naslovu, zna biti korisno sjetiti se da je nepravda dobra oklada.