BIRTIJA: Stotinu Červara ne vrijedi kao Ivano Balić...

Maradona je svom Červaru odavno rekao sve što bi treneru mogao reći i Balić: “I onda ćete vi morati otići.” Naime, Maradona je radio po svom. Trener, kojem se malo tko izvan Napolija sjeća imena, iako je formalno trenirao Maradonu, pokušavao je biti gazda. Pa je, bojažljivo, izgovorio: “Ako se budeš ponašao kao dosad, onda ćemo nas dvojica imati problema.” A Maradona mu je mrtav hladan odgovorio: “Da, i onda ćete vi morati otići.” Maradona, Jordan, Balić - to je to.
Jedino, i Maradona i Jordan lajavi su da ti pamet stane, a Balić poput Isusa tuđe grijehe, uglavnom egotripove, kupi na svoja leđa i šuti. Ako neće Balić, treba i to netko reći: Stotinu Červara ne vrijedi koliko jedan jedini Balić. Nikako usput budi rečeno, i molim neka vanjska linija repke ne zamjeri, da Červar nije tražio “novog Metličića”, Hrvatska bi ovaj put vjerojatno pobijedila Francusku. Hrvatska treba znati da je Balić prije SP-a imao toliko raštiman gležanj da s takvim gležnjevima rekreativce doktori ne puštaju ni u šetnju na Sljeme, a kamoli na utakmice na kojima se u djeliću sekunde postaje invalidom. Kralježnica isto užas. Ako ništa drugo, Červar je mogao biti humanist i reći: “Balić je najveći svih vremena i treba nam kao kruh, ali ja ne mogu dopustiti da riskira tešku ozljedu.” Ali Červar to nije učinio. Radije je pustio da Balić sam, ili s doktorima, odluči hoće li riskirati zdravlje, a s njim i egzistenciju svoje obitelji. I, imate jedan jedini put pogađati koliko je ljudi i koliko puta nazvalo liječnike koji su rehabilitirali Balića, da se raspitaju kako mu je. Nitko iz saveza, nitko iz repke. Samo doktor Paladino, koji ga je uputio na Šalatu. Tako velik, a bio je tako sam.
- Ja sam šef, Ivano me mora slušati - kaže Červar.
Ma, mora ga slušati točno koliko ga sluša na time-outima. Ćiro nije imao sreću da vodi tako fine dečke, ali je imao pameti. Da oni ne bi progovorili, on je šutio. I svi su točno znali i što govore - oni njemu da je najbolji, on njima jednako - i svi su znali što šute. Hrvatski rukometaši su primjer skromnosti. Nikad nisam ni vidio, ni čuo, ni čitao o nekoliko tako uspješnih, a tako pristojnih generacija. Izvan pameti je koliko su skromni. Červar ima ludu sreću što godinama šute. I ne dao mu Bog da progovore samo dio onog što Pipe šuti s malo više razumijevanja nego oni.