U sportu zatrovanome menadžerima i politikom nitko ne mari za najvažnije ljude, trenere najmlađih uzrasta. Špehar im vraća dostojanstvo. Neka dobiju jednu kunu
'Svi treneri djece dobivat će novac od budućih transfera'
Osim Belišća, ne znam ni jedan klub koji djeci ne naplaćuje članarinu, a s našim klincima dvaput sam osvojio kadetsko prvenstvo Hrvatske za amatere, ponosno u kafiću Time out govori nastavnik tjelesnog Zdenko Webber (60). Kaže da je bolestan od Dinama, da je Dinamo njegov rak.
- Kako je moguće da Carević dogura do seniora Hajduka, a da mu ni jedan trener ne kaže da ne smije stalno gledati u pod - pitam.
- Moguće je - odgovara diplomirani organizator rekreacije Ivica Jurić, koji je Belišće ‘90-ih, dok je klub igrao u prvoj ligi, vodio u trijumfe protiv Dinama, Hajduka i ostalih.
- Zato što postoji razlika između Messija i Jurića. Nešto je urođeno i tu ne može pomoći niti stotinu trenera.
Webber, Jurić i tajnik kluba Zdravko Majer (54), kao i Tomislav Ivić, sjetno se sjećaju kako su djeca nekoć danonoćno nabijala loptu na livadama. Ako bi nastavnici tjelesnog i propustili neko dijete preporučiti klubovima, treneri bi na livadama “snimili” talente. Nogomet je bio dobar.
- Mi smo, nakon što smo ga otkrili, po Dakića išli u toliko trošnu kuću da smo jedva čekali okončati pregovore da dođe k nama jer smo se bojali da će se kuća srušiti. A on je kod nas napravio i karijeru i pravu kuću - govori Majer. Dok su Webber i Majer govorili, na Jurićevu licu vidjelo se da ga nešto tišti. Da mu je nešto na duši.