Često nam pile živce, ali dok dobivaju neka pile koliko treba

Često mislimo da, od svih drugi nacija, baš naši sportaši najviše vole 'piliti' nam živce. I premda je to subjektivan dojam koji zahvaća bilo kojeg vjernog navijača omiljenog kluba, reprezentacije ili sportaša, u ovom slučaju je taj dojam bio stvarno jak. Možda smo ovaj put i mi, navijači, sami krivi.

U startu smo našu Davis Cup reprezentaciju proglasili favoritima, a još kad smo čuli da za SAD u Zadar ne dolazi Jack Sock, upisali smo si 3-0 i čekali da se stvar odigra. I počelo je baš tako. Ćorić i Čilić u petak svojim protivnicima nisu prepustili niti set. Prije nego što smo se okrenuli, vodili smo 2-0, a tek je slijedio premijerni nastup 'dream team' para.

Kad se to nije odigralo prema našim željama (poraz Pavića i Dodiga od Bryana i Harrisona), malo smo se zamislili, ali i dalje smo bili sigurni u pobjedu. Ma da, Čilić razbija svakoga, tko god mu od Amerikanaca dođe s druge strane mreže... Ne baš. Marin se nije mogao nositi prvenstveno sam sa sobom, a onda niti s odličnim Querreyem i stvar se zakomplicirala, do kraja. 2-2, panika. Jesmo li opet stisnuli gump za samouništenje?

Srećom, postojao je čovjek koji za Hrvatsku još nikad nije izgubio odlučujući meč. I opet srećom, upravo on je bio raspoređen da igra peti meč. A tek taj peti meč - drama u drami. Borna Ćorić igra dobro, ali gubi prvi set. Pa igra fenomenalno i dobiva drugi, vodi u trećem 5-1. Onda, pak, potpuna blokada, gubi pet gemova zaredom, gubi treći set pa opet se diže i... i onda pokazuje od čega je sazdan:

- Ovo je najposebniji dan u mom životu, s ovom publikom. Bila je glasna, oni su dobili meč. Da nije bilo njih, izgubio bih četvrti set. Glava mi je bila pod vodom - priznao je Borna nakon ove fantastične pobjede:

- Bilo je teško nakon trećeg seta, počeo sam gledati u rezultat, vidio da moram dobiti još dva seta, bio sam umoran.

No čeličnom mentalnog snagom opet je dobio taj peti meč, no prvi put u petom setu. Najbolji, kad je najteže, s 21 godinom. To mogu samo veliki sportaši:

- Uvijek si kažem, ili ću se predati, ili ću se boriti. Kad je ovakva atmosfera, bio bih kreten da se ne borim. Drugačije je kad igram za sebe, lakše se predam i klonem duhom, iako se ni to ne događa često. Ali nemoguće da se to dogodi na ovakvoj atmosferi.

Iako je jedan dio publike otišao nakon Čilićevog poraza, ovaj koji je ostao prikazao je najbolje navijanje. Borna se bori u petom setu, a svi pjevaju. Mate Pavić vodi skandiranje, skupa s Ivanom Dodigom ubacuje se Ani Konjuh u intervju. Bile su to slike za pamćenje.

Amerikanci su bili razočarani, ali dostojanstveno su prihvatili poraz. Uz opasku Jima Couriera:

- Bend je bio odličan, ali sretan sam što više nećemo slušati njihovu pjesmu. Zato izbornik Krajan nije krio oduševljenje:

- Dream team? Pa mislim da je. Cijela ekipa se osjeća jače, moćnije s Matom. Nadam se da se u finalu možemo revanširati Francuzima za poraz u finalu Svjetskog prvenstva.

I neka nam sportaši troše živce, koliko god treba, kada god treba. Samo neka ovako pobjeđuju.

ZABAVA! KVIZ: Koji ste domaći celebrity?