Cibalia je bila ponos Hrvata: Tu utakmicu nismo smjeli izgubiti

'FK Obilić namjestio sve utakmice osim onih sa Zvezdom i Partizanom. Ili namjesti rezultat ili te nema', priča se po teritoriju bivše države o nekadašnjem beogradskom niželigašu koji je za vrijeme predsjedavanja ratnog zločinca Arkana ekspresno stigao u elitne nogometne lige, a uz to su neki klubovi ekspresno gubili svoje vođe koji su se pokušali usprotiviti kumu srpske mafije. 

Međutim, još je jedan klub ostao nepokoren. Vinkovačka Cibalia je, u još uvijek uzavrela vremena, u ljeto 2000. dva puta prošla neporaženo s Arkanovim klubom, samo pola godine nakon Arkanova ubojstva u Beogradu. Prvo je vinkovačka 'stara dama' rušila Beograđane na svom prepunom stadionu 3-1 (17. lipnja 2000.), a potom u Beogradu izvukla neriješeno 1-1 (24. lipnja). Bilo je to prvo kolo tadašnjeg Intertoto kupa i dovoljno za prolazak dalje kojega Vinkovčani pamte i dan danas. 

Trener Lušić: 'Bilo je lakše protiv Wolfsburga'

- Bila je to utakmica jako visokog rizika. Puno je lakše bilo igrati protiv Wolfsburga recimo, tada nije bio toliki pritisak. Od ljudi u Vinkovcima, pritisak na igrače, na nas sve jer je ipak to bila prva utakmica kada je igrao jedan srpski klub, pogotovo Obilić i Cibalia - rekao je Srećko Lušić (61),  trener te legendarne generacije koja je u sebi imala sve 'domaće dečke', Slavonce.

- Svaka čast navijačima. Mislim da su oni u prvoj utakmici u Vinkovcima dizali momčad i uzeli smo odličan rezultat uz odličnu atmosferu. U Beogradu je bilo iznimno teško, ali izvukli smo 1-1 i prošli dalje. Navijači su odradili ogroman dio posla. U Vinkovce je Obilić došao dan ranije, a naši navijači im nisu dali da oka sklope navečer. Mislim da je utakmica bila užarena, vidi se i po stadionu koliko je ljudi bilo. Mislim da smo iskoristili njihov strah da bi došli do te pobjede - govori nam trener Lušić.

'Bila su to užarena vremena'

- Nije bilo lagano. Mogli smo izgubiti protiv bilo koga, ali tu utakmicu nismo smjeli izgubiti. Tako je najteže igrati. Zbog toga se želim zahvaliti svim navijačima, pogotovo mojim igračima koji su tada već imali gotove transfere, ali su ipak rekli 'mi ćemo igrati'. Bili su tu Bošnjak, Bartolović, Čutura, čak mislim i Leut, ne mogu se sjetiti točno, ne želim nekoga ne spomenuti. Igrali su tu utakmicu i pokazali s tim koliko vole Cibaliju i Vinkovce - hvali svoje 'dečke' Srećko. 

- Za uspomenu nisam ništa posebno ostavio. Samo je bilo toliko napeto da sam jedva čekao da se utakmica završi i da pobijedimo. Mislim da je to bila jedna od najtežih utakmica u mojoj trenerskoj karijeri, iako nije nam bilo lako ići niti u Beograd. Bili smo sretni kasnije kada smo ušli u Hrvatsku. Bila su to još užarena vremena, to je tako - prisjeća se s ponosom trener momčadi za koju mnogi kažu da je 'najbolja Cibalijina generacija poslije rata'. 

U Beogradu, kaže, nigdje policije na stadionu, samo nepoznati zaštitari. 

- Bilo je jako neugodno, dva igrača su završila u bolnici, dobila su lagani potres mozga. Jedan je Križanović i ne sjećam se točno tko je drugi. Tako da smo čekali i hitnu koja je išla iza autobusa i svašta. Teško je igrati u Beogradu. Na toj utakmici nije bilo policije nego su bili njihovi zaštitari. Kada smo ušli na igralište i vidjeli da nema policije nije nam bilo svejedno. Hvala Bogu, dobro se završilo - govori.

'Nek' se Cibalia vrati gdje joj je mjesto'

Godine prolaze, ali emocije su još uvijek jake. 

- Lijepo je bilo. Netko je stavio nedavno negdje fotografiju, imam ih i ja kod kuće. Kad se vidi ona zastava, kad se vidi pun stadion... A sada kad pogledam ovo stanje u Cibaliji boli me srce. Ali mislim da se ona može oživiti, iako je masa ljudi otišla iz Slavonije. Moramo to spomenuti, nema toliko djece na trenažnom procesu. Ipak, Cibalia ima imidž da ljudi u Zagrebu, Splitu, cijeloj Hrvatskoj tako lijepo pričaju o njoj. Svi mi volimo Vinkovačke jeseni, ali mislim da je Cibalia kao klub i ispred njih - smatra Lušić.

- Mislim da Cibalia ima lijepu infrastrukturu i da ima potencijal. Mislim da treba krenuti iz temelja i za dvije, tri godine se vratiti tamo gdje joj je mjesto - zaključio je. 

Mario Čutura: 'Volim Dinamo i Zagreb, ali Cibalia je Cibalia'

- Pogledao sam tu fotografiju naše momčadi na Facebooku i mislim si kako smo već tako ostarjeli haha. Tada 22 godine, danas 42 i mislim si 'majko moja' - započeo je naš razgovor s osmijehom legendarni Mario Čutura (42), kojemu je utakmica na Cibalijinom stadionu s Obilićem bila posljednja u dresu kluba iz rodnog grada. Nakon toga je otišao u Dinamo.

- Lijepi su osjećaji, pogotovo zato što smo i pobijedili i prošli. U Beogradu nisam igrao jer sam imao dogovor već s Dinamom... Eto da se ne ozlijedim. Žao mi je zbog toga. Morao sam odmah poslije prve utakmice na pripreme s Dinamom. Ali moram priznati da su lijepe godine i kada sve odvrtim i Dinamo i NK Zagreb... Sve je to nekako... Cibalia je nešto drugačije. Ipak je to rodni grad. Mogu ljudi pričati volim ja Dinamo, volim Zagreb, ali drugačije je kad se rodiš u jedno gradu, kreneš trenirati od malih nogu pa dođeš do te prve ekipe, postaneš standardni član, odigraš ne znam koliko utakmica pa se i vratiš poslije... Lijepo, lijepo - s nostalgijom u glasu nam je rekao Čutura. 

U toj famoznoj utakmici u Vinkovcima pred prepunim tribinama sva četiri gola na semaforu zabili su igrači Cibalija pa čak i onaj u vlastitu mrežu. Za 1-0 i rano vodstvo zabio je Ivan Bošnjak (10'). Da igrači Obilića ne znaju što ih je snašlo pobrinuo se Ivan Maroslavac samo tri minute kasnije kada je ubacio u mrežu odbijanac, a onda je malo znoja na lica Vinkovčana stavio Jure Jurić autogolom u 33. minuti. Ipak, sve je olakšao Mladen Bartolović golom za konačnih 3-1 pola sata prije kraja utakmice.

'Pobijedili smo 4-0'

- Pamtim tu atmosferu, gdje su nama cijeli tjedan kada se čulo da se igra protiv Obilića, dolazili svaki trening dolazili. A pred utakmicu je to bilo cijeli dan. Policija je išla pred autobusom, a uz autobus su išli navijači. Mislim da je Obilić poklekao. Sjećam se da smo im rano dali dva gola. Sjećam se kuma Maroslavca kako je rano zabio, neki odbitak je bio iz daljine... Iako se ne sjećam kako je Bošnjakov gol izgledao prije njegovog. U takvoj atmosferi nismo igrali. Mislim da su se Obiliću skratile noge odmah kada su vidjeli što se događa - kaže Čutura pa se prisjeća kako je i Jurić zabio autogol, a onda i drugi kum Bartolović poslije njega, ali u pravu mrežu pa kaže:

- Mi smo ti zapravo pobijedili 4-0 haha. 

I dalje prati svoj matični klub.

- Uvijek mi je drago otići na stadion i gledati Cibaliju koja god da je liga. Cibalia je Cibalia, nema se tu što. Doći će jednog dana i to sve na svoje, posložit će se. Kako ja sada gledam, nije ta Prva liga neka kvaliteta... Ne mora Cibalia biti treća, neka bude osma. Ali vjerujte mi, ima nas koji ju želimo tamo gledati. Ima nas i iz Zagreba koji ju želimo gledati. Uvijek su financije problem, ne mora to biti nagodinu, ali kroz koju godinu. Kad vidim tko sve igra u Prvoj ligi, mislim da bi i Cibalia trebala biti tamo - kaže već dugogodišnji 'Zagrepčanin'.

Mario Meštrović: 'Cijeli grad je živio za tu utakmicu'

- S Hajdukom sam igrao Ligu prvaka 1995./1995., igrao sam i u Španjolskoj, imao sam puno europskih utakmica. Igrao sam i s Izraelcima, ali ta utakmica je posebna i osobita jer sam ja Vinkovčanin, a utakmica doma je uvijek posebna. Bio je trenutak koji je bio i sva ta euforija za dečke koji su praktički igrali prvu europsku utakmicu i jer smo igrali protiv Arkanovog kluba. Bila je to utakmica u kojoj mi nismo bili favoriti. Ta ekipa Obilića nije bila bez veze, to je bila jako dobra ekipa, ali sjećam se da mi je njihov lijevi bek u tunelu rekao: 'Samo da izađemo živi odavde' jer atmosfera je bila takva, cijeli grad je živio za tu utakmicu. To je utakmica koja je obilježila tu poslijeratnu eru. Nije bila najbitnija utakmica, ali je svakako bila jedna od najbitnijih - govori nam desetka Vinkovaca Mario Meštrović (50).

Susjed ga napao u Beogradu

- U Beogradu sam imao jednu iznimno neugodnu epizodu. Bio sam stariji, imao sam 30 godina. Puno stanovnika Vinkovaca je u to doba otišlo 'preko', neki su nas htjeli posjetiti u hotelu, a nisu mogli, ali na utakmici me jedan posebno uzeo na zub. Nisam poslije utakmice uopće išao na konferenciju za tisak, nego sam praktično u dresu i u hlačicama otišao u bus. Dao sam kratku izjavu poslije utakmice i to je bilo to. Bio je to jedan moj bivši susjed, jedan verbalni napad koji je tada prihvatilo pola tribine u Beogradu. Taj je incident obilježio tu utakmicu. Mi smo čekali sat vremena dok se publika nije rasčistila, onda sjeli u bus i krenuli put Vinkovaca, put Hrvatske - prepričavama nam 'Meštar'. 

- Ondje smo stigli dan i  pol ranije i ono što je bilo zanimljivo je, kako je Obilićev stadion između zgrada, na treningu nije bilo policije, bili su samo ti njihovi zaštitari, 'Arkanova garda' ili tko su već... Bila je tišina na treningu i netko je gore sa krovova zgrada počeo vikati 'Domobrani'. Tako su nas provocirali, ali mi smo samo šutjeli - kaže nam tada već iskusni Meštrović.

Utakmica je bila 'momačka'

- Na terenu je bilo malo oštrijih startova, ali bilo je u granicama normale. Dvojica su završila na hitnoj s potresom mozga... Više se i ne sjećam je li to bio Tkalčević ili tko drugi. Znate, ja sam bio više na podu nego u zraku haha. Bio sam playmaker. Ništa to nije bilo specijalno. Bili su to oštri, momački, junački startovi, ali nije bila ništa grublja nego druge utakmice koje sam igrao. Tako smo i mi njih u Vinkovcima dočekali. Ulog je bio velik, rezultat je bio dostižan, bilo je 3-1 u Vinkovcima, oni su poveli s 1-0 u Beogradu. Ali kada smo mi izjednačili za 1-1 utakmica je bila gotova iako je bilo još pola sata za igrati. Mi smo igrali zrelo tako da smo na temelju toga prošli - govori Meštrović pa se prisjeća sjajne generacije:

Poslije Obilića, put pod noge...

- Bila je to stvarno najjača generacija. Kada pogledate samo gdje su ti igrači kasnije otišli. Jedan u Dinamo, jedan u Zagreb, jedan u Hajduk, ja kao stariji sam otišao u Rijeku...Bila je to baš dobra generacija. Bila je to domaća momčad - rekao je pa kratko prokomentirao današnju situaciju u Cibaliji: 

- To ne zaslužuje uopće komentar, ali zapravo to je sistematično urušavanje kluba. To nije od prije godinu ili dvije, to je godinama rađeno da bi se jedan takav klub doveo na tako tanke grane, do ne prepoznatljivosti. To ne ocrtava sliku sporta i nogometa niti u Vinkovcima, niti u Slavoniji - zaključio je.

U čast okrugle 20. obljetnice prolaska u drugo kolo Intertoto kupa, ove godine se u Vinkovcima održava turnir 4+1, ali on nije organiziran na Cibalijinom stadionu već na prirodnoj travi kod Ekonomske škole, a organizatori su Ultrasi. Datum neće baš biti 17. jer je ipak jednostavnije igrati vikendom pa je cjelodnevni turnir organiziran 13. lipnja. 

SASTAVI: 

HNK Cibalia Vinkovici:  Ilica Perić, Antun Andričević, Mario Čutura, Mladen Križanović, Boris Leutar, Dražen Pernar, Ivan Maroslavac, Jure Jurić, Ivan Bošnjak, Mario Meštrović, Mladen Bartolović, Igor Tkalčević, Dejan Pavličić, Mario Jurić. Trener: Srećko Lušić

FK Obilić Beograd: Predrag Marković, Predrag Ocokoljić, Nenad Đorđević, Milan Obradović, Mihajlo Vujačić, Veselin Bojić, Mirko Teodorović, Saša Simonović, Saša Zimonjić, Bojan Filipović, Saša Branežac, Željko Milošević, Vladan Milosavljević, Igor Manojlović. Trener:    Zlatko Krmpotić

STRIJELCI: 1-0 Ivan Bošnjak (10'), 2-0 Ivan Maroslavac (13'), 2-1 Jure Jurić (33' ag), 3-1 Mladen Bartolović (61')

ŽUTI KARTONI: Ivan Maroslavac (28'), Mladen Križanović (31'), Saša Zimonjić (50'), Bojan Filipović (53'), Saša Simonović (56'), Nenad Đorđević (77')

U drugoj utakmici Cibalia je u gostima odigrala 1-1, a strijelac za Cibaliu bio je Dejan Pavličić. Cibalia je u ovoj utakmici igrala u sastavu: Marić, Andričević, Jurić, Križanović, Leutar, Pernar, Maroslavac, Jurić, Grgić, Meštrović, Bartolović, a Pavličić je ušao s klupe i zabio u 62. minuti. Strijelac za Obilić bio je Obradović u 16.