Čini se da stres ne pere samo igrače, nego i izbornika Skelina

Na kraju, Talijani su se sprdali s nama u domu koji - koje li ironije - nosi Draženovo ime. Bacali su trice s osam, devet metara i, što je najgore, ubacivali ih. A kad je centar Christian Burns skočio na alley-oop i zakucao, bio je to kraj nadanja da bi se naši nekim čudom mogli iščupati.

Nema tu ni govora o nekakvom neiskustvu. Pa u našoj prvoj petorci igraju Dominik Mavra (23 godine), Filip Krušlin (28), Ivan Ramljak (27), Željko Šakić (29) i Darko Planinić (27). To je sve, samo ne neiskusna ekipa, prava je istina - Hrvatska nema kvalitetu. Talijani su u nekim trenucima izgledali kao da su u Draženovu domu istrčali s petorkom Carlton Myers, Antonello Riva, Danilo Gallinari, Walter Magnifico i Dino Meneghin. Toliko smo im neravnopravni bili nakon 11. minute, kad smo poveli 11 razlike.

Izbornik Ivica Skelin valjda se ovaj put sjetio isključiti mikrofon prije početka službenog dijela pressice jer ono što bi imao reći svakom od svojih igrača bilo bi puno gore od one porcije što ju je dobio Filip Krušlin u Nizozemskoj - "Zašto ste tako usrani? Zašto?! Zašto ste pod stresom?!".

A prava je istina da je, oprostite na izrazu, ali baš usran i pod stresom - izbornik! Kad čovjek pozove time-out, a Italija mu nakon toga napravi seriju 9-0 u minutu i pol... Ili kad primimo tri trice od stanovitog Awudua Abassa, koji - provjerili smo - u karijeri zabija manje od koša po utakmici za reprezentaciju, onda je jasno da Stojkov i Dinov izbor na klupi reprezentacije ima velikih problema. Prije svega, rekosmo, razlog je tomu kvaliteta momčadi, ali ni on sam - ruku na srce - nije baš Željko Obradović hrvatske košarke.

Veliko je pitanje kako dalje. Nema više Ace pa da ispadne dežurni krivac kao nakon prošlog Europskog prvenstva. U slučaju da se ne plasiramo na SP, a jedini smo u skupini zasad bez pobjede, postavit će se logično pitanje odgovornosti predsjednika saveza Stojka i njegovoga adjutanta Dina Rađe. Nama se čini da je ovo, nažalost, hrvatska realnost.

Mi bolje košarkaše od ovih, ako uzmete u obzir da euroligaši i NBA igrači ne mogu igrati, jednostavno nemamo. Veliko je pitanje zaslužujemo li uopće otići na Svjetsko prvenstvo?!

Jedno je sigurno, ova reprezentacija dobro će upamtiti dan kad ju je došao bodriti gotovo prepun Draženov dom. Kakav gubitak vremena za tih četiri tisuće ljudi... Mislite li zaista da će doći i protiv Rumunjske i Nizozemske? Budite ozbiljni, to su utakmice samo za nas košarkaške mazohiste.