Cjenkanje uz sirene: Šuker je u Sevillu '91. otišao iz skloništa

Godina je 1991., zemlja je izložena agresiji JNA. Vukovar je bio pred padom, na Karlovac padaju tisuće granata, Dubrovnik je odsječen od Hrvatske, a bombe padaju i na Zagreb. Ukratko - gine se; gore sela i gradovi.

U takvom ozračju, u Zagreb dolaze čelnici Seville. Zapravo, Šukera su predstavnici Seville prvi put gledali u Klagenfurtu protiv Trabzonspora, došao je Sanchez Sabater. Prvi kontakt bio je u Ljubljani, no nisu se uspjeli dogovoriti.

I tada dolaze u Zagreb koji je pod uzbunom.

- Spremni smo vam ponuditi četiri milijuna njemačkih maraka. To je naša ponuda - rekao je predstavnik Seville Davoru
Šukeru.

- Pet - pokazao je Šuker podignuvši ruku i raširivši svih pet prstiju.

"Ovdje padaju bombe, a ti se cjenkaš?"

- Davore, jesi lud? Koja je razlika između četiri i pet milijuna maraka? Ovdje padaju bombe, a ti se cjenkaš zbog jednog milijuna - rekao mu je tadašnji suigrač iz Dinama Željko Petrović.

I baš je Petrović otišao s njim u Sevillu, dogovarali su cijelu noć, do ranih jutarnjih sati. Šuker se nije dao, tražio je svoje uvjete. Kad su konačno potpisali, Petrović, koji je taj put morao nositi odijelo, na koje nije naviknuo, skinuo je cipele i bacio ih pred svima na pod. Žuljale su ga i jedva ih se čekao osloboditi. 

Otac Zorana Milanovića borio se za Šukera

Šukerovu odlasku usprotivio se Vlatko Pavletić, tadašnji ministar kulture, prosvjete i športa, ali njegov pomoćnik, Stipe Milanović, otac Zorana Milanovića, borio se za Šukera.

- Na jedvite jade sam ga uvjerio da će Hrvatska, koja se bori za međunarodno priznanje, imati koristi od Šukerova odlaska u Sevillu - ispričao je otac bivšeg hrvatskog premijera.

Pismo za odlazak potpisao je tadašnji direktor maksimirskog kluba Zorislav Srebrić.

- Svi smo bili za ostanak Šukera, no u ono vrijeme bilo ga je teško zaustaviti. Znate, hrvatski sportaši bili su tada ambasadori države u borbi za priznanje - prisjetio se Srebrić.

Šuker nije izvršio vojnu obvezu, no, kako kaže Srebrić, bio je "izvan mača" u to vrijeme i to nije bio uvjet da se ode u inozemstvo. 

U Sevilli ga prozvali Jadranko

- Ne sjećam se koliko je Dinamo dobio od transfera, ali u ono vrijeme nije bilo simbolično. Tu je strašno korektan ispao Željko Petrović. On je mogao otići preko tadašnjeg fudbalskog saveza, no nije, međunarodna ispisnica, da je tako nazovem, jamčila je da da će Dinamo dobiti odštetu. Zaista je to bio sjajan potez, na koji se nije morao odlučiti - rekao je Srebrić.

Kad je došao u Sevillu, Šukera su prozvali Jadranko. Znate li zašto? Obožavao je Jadra kekse, a kad su mu poslali u Španjolsku, carinici su htjeli otvoriti. No, čim su čuli da su keksi dar Šukeru, odmah su odustali.