Ćorićev prvi trener: Zbog Rafe volio nositi majice bez rukava

Godina je 2001., mjesto radnje teniski centar na zagrebačkim Oranicama. Četverogodišnji Borna uzeo je reket u ruke i počeo se baviti tenisom.

- Ja sam tada radio kao trener na teniskom centru Oranice. Njegov otac Damir igrao je paralelno do mog terena rekreativno dvaput tjedno i on je nakon nekog vremena mene priupitao bih li ja mogao preuzeti njegovo dvoje djece, Bornu i sestru Brunu, i njihova bratića Ivora, da oni krenu u školu tenisa. Bili su u nekoj grupi i radili dvaput tjedno po sat vremena. Nakon godinu dana bratić i sestra su odustali, a njemu je krenulo, pa što ne bi još koji sat solo". Radili smo triput tjedno, pa svaki dan po sat vremena, pa svaki dan po sat i pol i već je u zadnjoj fazi radio praktički svaki dan dva sata - govori nam Petar Lacković, čovjek koji je s Ćorićem napravio prve teniske korake.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

02:25

- Kad je došao, nismo mogli dokučiti je li dešnjak ili ljevak, tata isto nije bio siguran jer se događalo da koji put jede desnom, koji put lijevom. I onda smo otac i ja odlučili da igra desnom. Ispostavilo se da smo promašili jer on danas piše lijevom, a igra desnom - nasmijao se Lacković, koji je s Bornom radio više od šest godina i uživao jer je bio jako motiviran za trening:

- Imao sam dogovor s tatom: ja sam njega kupio ispred škole na Savici, odvezao ga na trening i vraćao ga doma. To je dijete uvijek trčao prema autu da stigne na trening. To mi je bilo fascinantno. Sjedim u autu i čekam ga, a on izlazi iz škole, bilo je to u prvom ili drugom razredu. Ono, torba ogromna, sjeda u auto i govori: "'Ajmo, 'ajmo brzo!". To su neke stvari po kojima vidiš da to dijete živi sport. Kad je dijete dobro, ljudi znaju pričati: "Joj, njega se forsira, njega se tjera". Ali ja ni u jednom trenutku nisam imao dojam da oni rade pritisak. On je stalno vukao za rukav: "Daj, ajmo još ovo, ajmo još ono...".

Borna je od početka upijao savjete kao spužva.

- Sve što smo mi pokušavali napraviti na treningu, što se tiče igračkog i taktičkog dijela, u većini je slučajeva uspio sprovesti u mečevima, što je danas jako teško. Već je kao dijete bio strahovito mentalno spreman za najveće izazove. Znači, kad je bilo najškakljivije, on je pokazao najbolje.

- Nervoza? Kad sad to gledam s odmakom, bilo je to simpatično, koliko god me u toj fazi to smetalo. Ali vidiš da je njemu bilo jako stalo do poena i do pobjede, nije mu bilo svejedno hoće li izgubiti ili dobiti. Svaki poen i situacija bili su mu bitni. I onda kad to nije išlo kako treba, bilo je suza i galame, ali već se u sljedećem poenu uspio resetirati i odraditi, što je fascinantno za dijete od 11 godina.

Mali Borna idolizirao je čovjeka kojeg je kasnije pobijedio, i to dvaput; prvi put još s 18 godina:

- Nije to bio Federer, Đoković onda još nije bio aktualan... Rafa Nadal uvijek mu je bio super, pa je znao nositi majice bez rukava da se istaknu mišići - nasmijao se Petar i prisjetio se jedne zanimljive zgode:

- Jako je zanimljiva osoba. Pričljiv, komunikativan, imao sam osjećaj kao da je to starija osoba u tijelu djeteta. Sjećam se jedne situacije... Izostao je s nastave zbog jednog turnira, rekao sam mu da ode doma odmoriti se, a on mi kaže: ‘Čuj, a jesi ti vidio da mi drugi servis nije dobar. 'Ajmo mi odraditi sat vremena na Savici’. Nekad je i on mene vukao na još veći angažman. Imao je ogroman potencijal, ali ne bi se mogao tako dobro razviti da otac tu nije donio neke ključne odluke u načinu treniranja i odabiru ljudi koji su ga okruživali. Puno djece u njegovoj je dobi dobro, ali do 15. ili 16. godine nestanu s mape, što kod njega nije bio slučaj. Rastali smo se prijateljski, što je rijetkost u teniskom svijetu - kaže.

- U toj fazi bio je strahoviti potencijal. To se vidjelo, ali potencijal ne bi mogao izaći toliko dobro da otac tu nije donio neke ključne odluke, i u smislu načina treniranja, i treninga i ljudi koji su ga okruživali i njegova je uloga bila jako važna. Danas, a i prije je bilo puno djece koji su u njegovoj dobi bili strašno dobri, čak su i radnici, ali kad dođe 15., 16. godina jednostavno nestanu s mape i ne zna se da su nekad bili svjetski potencijal.

Ćorićev prvi trener vjeruje da on može i puno bolje od sadašnjega 12. mjesta na ljestvici.

- Mislim da kod njega ima strahovito puno prostora za napredak. U zadnjih godinu dana strašno je digao igru. Mentalnu snagu imao je uvijek, ali sad su se te kockice malo kvalitetnije posložile i mislim da ovo nije njegov limit. Što se tiče tehnike i udaraca, on to može odraditi na još većem nivou. Imao je neku fazu u kojoj nije bio 100 posto posvećen tenisu, a u ovoj je fazi baš onako "full" unutra. Za dob u kojoj je sad to je jako bitno.

- S Bornom se ne čujem redovito. Nekoliko puta poslao mi je poruku da je promijenio broj, ali ne ganjam ga toliko. Ali čujem se s ocem, pitam ga kakva je situacija, treba li kakav savjet. U tenisu su razlazi s trenerima često napeti, ali kod nas to nije bio slučaj. Rastali smo se prijateljski.

Ćorić će u 14 sati otvoriti finale Davis Cupa u Lilleu između Francuske i Hrvatske, a protivnik bi mu trebao biti Jérémy Chardy s kojim ima omjer 1-2. Prvi njegov trener ne dvoji da će Borna odgovoriti velikom izazovu.

- Ambijent i situacija idealne su za njega. Da se igra pred 500 ljudi, njemu to ne bi bio izazov. Ovakva situacija i ambijent, zadnji Davis Cup, za njega je idealna i mislim da će to odraditi savršeno. Za njega se ne bismo trebali donijeti i sigurno će nam donijeti dva boda - zaključio je Petar Lacković.

Malo je poznata činjenica da je Ćorić u ranom stadiju karijere igrao za teniski klub Split, koji je svijetu tenisa dao legendarne igrače poput Nikole Pilića, Željka Franulovića, Gorana Ivaniševića, Marija Ančića... 

- Bilo je to negdje od 2008. do 2010., kada je Borna bio mladi tenisač u usponu koji je jako puno obećavao, a ja sam bio predsjednik kluba. S obzirom na činjenicu da smo bliži rođaci, predložio sam njegovim roditeljima da Borna postane naš član, i to se na koncu i realiziralo - otkrio nam je glavni krivac cijele priče, Splićanin Tomislav Tukić. 

- Budimo realni, od te suradnje smo imali koristi i mi i on, Borna je nastupao i postizao jako dobre rezultate za klub, a mi smo mu širom otvorili prostor da do kraja iskaže svoj potencijal. Naravno, on je već tada bio prepoznat i pod paskom međunarodnih agencija koje su brinule o njemu u svakom pogledu, imao je sve posloženo i tu mu naša pomoć nije bila potrebna, no na koncu smo i mi i on bili jako zadovoljni suradnjom i stoji činjenica da je uz četiri teniske legende ponikle na Firulama, jedan dio svoje karijere na Firulama proveo i Borna - ponosan je Tukić. 

Nakon dvije godine svatko je krenuo svojim putem, Borna prema vrhu svjetskog tenisa, Tukić u poslovni svijet, a TK Split je malo po malo u propast, okovan sitnim političkim i privatnim interesima, koji su taj nekad veliki klub u svijetu tenisa srozali do neprepoznatljivosti.