Čovječe, ne ljuti se: Niko, ne budi mrgud, nije bilo tako loše

Dok su igrači negdje slavili veliku pobjedu, a Davor Šuker trljao ruke i zbrajao lovu, jer Hrvatska je nakon Norveške sigurna oklada za odlazak na Euro u Francuskoj, Niko Kovač cijelu noć je kao profesor Baltazar šetao gore - dolje, brojio kriva dodavanja i pogrešna postavljanja, analizirao gdje je nestala “širina” i zašto nismo imali “dubinu”...

Ćorav posao, rekli bismo. Čemu povećalom tražiti slabosti u momčadi koja pobijedi 5-1 pred 23.000 navijača, u trenucima kad se među navijače vratio “duh kockica”?

Izbornik definitivno nije učio od Ćire ili sir Alexa i ne čini se da je osobit stručnjak za “mind games”. Da jest, znao bi ponešto o egu igrača... Recimo Mandžukića, koji ne reagira osobito dobro na kritiku uopće, a kamoli ako je neutemeljena.

Poderati igrače i igru nakon pobjede 5-1 zapravo je ravno tome da Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica koju Kovač voli citirati, nakon što je osvojila izbore i pobijedila Josipovića, udari po svom izbornom stožeru jer nije zadovoljna pobjedom sa samo jedan posto prednosti. Ili frizurom u izbornoj noći. Ili bojom autobusa kojom je došla na proglašenje.

Izađe žena na pozornicu i veli:

“Lijepo je pobijediti, ali ja nisam zadovoljna. Nismo se držali dogovora. Milijan Brkić (u Kovačevu slučaju Subašić) bio je u velikoj formi i odradio važan posao, ali ako nam je on ključ pobjede, onda nešto nije kako treba. S jedne strane se veselim uvjerljivoj pobjedi nad Josipovićem (Norveškom), ali me živcira takav pristup. Pa neka jača stranka (reprezentacija) bi nas rasturila. Ovakvu izbornu noć (igru reprezentacije) više ne želim vidjeti”. Dakle, poanta je jasna - jedan ili pola posto, koga briga?!

- Ne razumijem kako može imati primjedbi nakon pobjede 5-1. Ako kaže da je nezadovoljan, onda je smiješan, iako naš Niko to nije. Očito ima odnos s igračima da im može sve reći - kaže Ćiro Blažević pa dodaje:

- Pretpostavljam da je Niko imao neku svoju ideju, zahtijevao tečniju igru, no mora znati da je Norveška bila u izuzetnom izdanju. Presudilo je što imamo klase. To dokazuju golovi. Kako su samo pogađali gdje su htjeli Brozović i Perišić. Nije bilo vrijeme, a nije ni dobar način na koji je Kovač izrazio nezadovoljstvo, no tolerancija da može i tako nešto reći... Možda je to dobro za momčad.

Jedni će reći da je Kovač perfekcionist koji u igri uvijek najprije vidi ono što fali, kao što su Ottu Bariću vječito falila još dva klasna igrača. Drugi da je to učinio namjerno jer naši igrači lako polete nakon velike pobjede, da ih treba odmah spustiti na zemlju. Treći će vjerojatno zaključiti da Niko Kovač još uči, da je prekomjerna kritika samo odraz neiskustva. A možda su i sva tri tipa navijača u pravu...