Pep Guardiola je jedan od najboljih, ako ne i najbolji trener, u ovome trenutku. No, jedan od glavnih razloga njegovog uspjeha je legenda Španjolske, ali ne u nogometu, nego u vaterpolu
VELIKI MANUEL ESTIARTE
Vaterpolska legenda: Pep ovom čovjeku duguje naklon za titule
Strateg Manchester Cityja, Pep Guardiola je, neosporno, jedan od najboljih menadžera na svijetu u posljednjem desetljeću. No, možda on ne bi bio toliko uspješan da uz njega godinama već nije legenda jednog drugog sporta - vaterpola.
Manuel Estiarte je jedini čovjek koji je opstao u Pepovom stručnom stožeru od njegovih početaka. Bio je Estiarte uz Guardiolu kada je Barcelona osvajala Ligu prvaka, u Rimu i Londonu, bio je on uz Guardiolu kada je Bayern tri puta za redom osvajao Bundesligu, a sada je i dalje uz Guardiolu, kada je City osigurao naslov prvaka Engleske pet kola prije kraja.
Iako posljednjih 10 godina radi u nogometu, Estiarteova životna i sportska priča veže se uz vaterpolo. Legenda je španjolskog vaterpola, mnogi su ga u njegovo vrijeme zvali Maradonom tog sporta. Bio je Estiarte kapetan španjolske reprezentacije dugih 20 godina, a također je postavio španjolski rekord s najviše nastupa na Olimpijskim igrama. Uz to veliki Estiarte sedam je puta zaredom proglašen najboljim vaterpolistom svijeta, od 1986. do 1992.
Prve Olimpijske igre odigrao je 1980. godine u Moskvi, a već tada je pokazao o kakvom se igraču radi. Zabio je tada najviše golova, ali na žalost po Španjolce, završili su "tek" na četvrtom mjestu.
I dok je on igrao svoje prve Olimpijske igre sa Španjolskom, Guardiola je bio samo jedan u nizu dječaka koji su sanjali da jednoga dana postanu profesionalni nogometaši.
Odlučan u namjeri da ostvari svoj san, Pep Guardiola se pridružuje čuvenoj Barcinoj La Masiji, iste godine kada je Estiarte igrao svoje druge Olimpijske igre koje su se održale u Los Angelesu.
Estiarte je ponovno bio najbolji strijelac natjecanja, ali niti tada to nije pomoglo Španjolskoj da dođe do zlatne medalje.
Samo godinu dana nakon tih Olimpijski igara, Estiarteovi sportski uspjesi su pali u drugi plan jer je njegova sestra počinila samoubojstvo, pred njegovim očima. Dugo je trebalo legendi španjolskog vaterpola da se oporavi nakon te tragedije. Kada je napokon to uspio, Estiarte je igrao još jedne Olimpijske igre u Seulu, gdje je, još jednom, bio najbolji strijelac, ali njegova reprezentacija je opet ostala bez zlata.
Iako je Estiarte u potpunosti dominirao vaterpolom tijekom 1980-ih, nikako nije mogao doći do zlata sa svojom reprezentacijom. Vrlo slična situacija kao ona Messijeva. S druge strane, Guardiola je polako postajao jedan od ključnih igrača u Barceloninoj igri. I napokon je 1991. Pep pomogao Barceloni da osvoji naslov prvaka La lige, nakon dugih šest godina čekanja.
To je ujedno bio i trenutak kada su se on i Estiarte prvi put u životu susreli. Tijekom proslave naslova prvaka, Estiarte je došao čestitati igračima Barcelone, među kojima je, naravno, bio i Guardiola.
Već tada su dva sjajna sportaša stvorila određenu konekciju i ostala u kontaktu, a najveća godina u njihovim karijerama je tek slijedila, kada je 1992. Barcelona bila domaćin Olimpijskih igara.
Te je godine Barcelona u nogometu osvojila Ligu prvaka, a španjolska vaterpolska reprezentacija, predvođena Estiarteom, je došla do finala Olimpijskih igara.
I napokon se činilo kako će Španjolska doći do svog prvog zlata na Olimpijskim igrama. Rezultat je bio neriješen, a sudac je dosudio penal za Španjolsku na samom kraju utakmice. Estiarte je sigurno realizirao taj penal i sve je bilo spremno za veliko slavlje.
Ali tada je uslijedio šok. Talijani su odmah u sljedećem napadu, samo par sekundi prije kraja, izjednačili i utakmica je otišla u produžetke, gdje je na kraju Španjolska ponovno ostala bez zlata.
Polako se počeo bližiti kraj Estiarteove karijere i bilo je sve izglednije kako će jedan od najboljih vaterpolista svijeta svih vremena ostati bez zlata sa španjolskom reprezentacijom.
Estiarte je napunio 35 godina i i dalje je bio bez zlata, a šanse su sve više blijedile. Ali onda, 1996. godine su se u finalu Olimpijskih igara u Atlanti sastali Španjolska i Hrvatska. Španjolci su, predvođeni Estiarteom pobijedili i osvojili zlatnu medalju. Prvu u Estiarteovoj karijeri.
Iako su svi mislili kako će Estiarte otići u zasluženu mirovinu nakon što je ostvario svoj najveći cilj, to nije bio slučaj. On je nastavio igrati i dalje, a to mu se i isplatilo. Već dvije godine nakon osvajanja prvog zlata na Olimpijskim igrama, Estiarte je svojoj kolekciji dodao još jedno. Ovaj put ne na Olimpijskim igrama, već na vaterpolskom Svjetskom prvenstvu.
Nakon odlaska u mirovinu, Estiarte je postao član Međunarodnog olimpijskog odbora, ali tamo se zadržao samo dok nije dobio poziv starog prijatelja, Pepa Guardiole.
Guardiola je 2008. postao trener Barcelone nakon uspjeha s B momčadi katalonskog kluba, a prvi potez koji je napravio je bio taj da je pozvao Estiartea i pitao ga da mu bude jedan od pomoćnika. Bivši vaterpolist je to odmah prihvatio bez previše razmišljanja.
Estiarte je izuzetno dobar u čitanju govora tijela igrača, ali i u motiviranju igrača jer je sam iskusio brojne neuspjehe prije nego što je došao do samog vrha.
Istina je da je Pep svojom taktikom uveo novu dimenziju u svijet nogometa, ali Manuel Estiarte je jedan od ljudi kojima Pep mora biti izuzetno zahvalan.
Guardiola je majstor taktike, ali Estiarte je velemajstor motivacije.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
