Čuturin komentar: Politika me u životu uvijek pratila u stopu

Čudna su vremena došla, čekamo reprezentativne nastupe u rukometu i vaterpolu, u sport nam se vratio jedan od najboljih europskih košarkaških trenera, obitelj Kostelić bilježi stalne uspjehe, nogometaši su potiho počeli pripreme, Medeveščak puni Arenu, imali smo i tu blatno-glamuroznu skijačinu na Sljemenu, a sve je to zasjenila - politika. 

Mislim, politika je u nas još uvijek neodvojiva od sporta, ali nije se baš često događalo, još otkako nam je pokojni predsjednik slagao nogometnu reprezentaciju pomičući ostatke netom pojedenog ručka na stolnjak u Okrugljaku u formaciju 4-4-2, da se političari usude bez dlake na jeziku javno pričati o sportu i neposrednim protagonistima, da ministar dobije više sportsko-medijskog prostora od Balića, a predstavnik u MOO-u od Modrića. Da, promijenjena je vlast, i ta bi vlast trebala pokrenuti suštinske promjene u hrvatskom sportu, i u tretmanu sporta u Hrvatskoj. I, da, da bi se te promjene pokrenule trebat će zveckati i kostima odavno pospremljenim u ormare. 

I, da, glavni su protagonisti posljednjeg sportsko-političkog igrokaza realno zalutali u sport pa su skloni o toj aktivnosti pričati onako kako se u civiliziranim sredinama priča samo za šankom. Ali, opet, nema smisla. Nema smisla na taj način, jeftinom retorikom, devalvirati sve ono što se na sportskim borilištima događa. Ne događa se ništa posebno dobro, imate pravo reći vi, a ja imam pravo odvratiti da nikad nije tako loše da ne bi moglo biti i gore. Ovim načinom će i biti gore, kuvertiram.