Kad sam kao igrač pobijedio na Poljudu, tražila su me dva navijača i pitala gdje je onaj Đalović. Mislio sam da bi moglo biti opasno i rekao "nemam pojma, mislim da je u busu"
OTVORENO O KARIJERI
Đalović: Da je i Manchester City zvao, ne bih tad napustio Rijeku
Čitanje članka:
5
min
Trenera Rijeke Radomira Đalovića (42) čeka prvo od tri finala HNL-a, gostovanje kod Šibenika u 34. kolu HNL-a (17 sati), koje mora pobijediti ako želi sam odlučivati o šansama za naslov. Riječani drže vodeću poziciju s bodom prednosti ispred Dinama i tri ispred Hajduka, a idući tjedan ih očekuje prva utakmica finala Kupa protiv Slaven Belupa u Koprivnici, potom i gostovanje kod Hajduka.
Pokretanje videa...
01:29
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Vojnik kluba duboko je povezan s Rijekom, klubu koji mu je, kako kaže, puno dao i kao igraču i sada kao treneru. Ta je lojalnost posebno došla do izražaja kada je Sergej Jakirović odlazio u Dinamo u rujnu 2023. i želio povesti Đalovića sa sobom.
- Jakirović je moj prijatelj i napravio je odličan rezultat. Naravno, družili smo se i izvan nogometnog terena. I on je želio da s njim idemo svi, od Salatovića, Ivančića, Roguljića… No osjećao sam se da bih izdao ljude u Rijeci jer sam došao u klub prije njega. I oni su mi dali priliku. Iako meni ni na kraj pameti nije bilo hoću li nekoga time kupiti ili ne. To je za mene bio normalan slijed. Vjerujte mi, da je došao i Manchester City, meni to ne bi bila opcija - objasnio je Đalović za Tportal odluku da ostane.
Put od Bijelog Polja do Rujevice
Đalovićeva nogometna priča, koja je započela u rodnom Bijelom Polju s Jedinstvom, preko petogodišnjeg kaljenja u Crvenoj zvezdi gdje je dijelio svlačionicu, ali pet godina i stan s Nemanjom Vidićem, dobila je ključan zaokret dolaskom u Zagreb 2002.
- Mislim da sam bio među prvima, ako ne i prvi, koji je došao iz tadašnje Srbije i Crne Gore. S time što sam ja Crnogorac. I moram priznati, mislim da je to nešto najbolje što mi se moglo dogoditi u tom trenutku, da dođem u Zagreb. Bilo mi je fenomenalno. Nikakvih neugodnosti nisam imao i, iskreno, o tome uopće nisam ni razmišljao. Išao sam srcem, vodila me jedino želja igrati nogomet. I ne da nije bilo neugodnosti, dapače, svi su se brinuli o meni. Ponavljam, to mi je bio najbolji potez u karijeri. Roditelji i oba brata bili su ponosni. Posebno otac, danas nažalost pokojni. On je bio taj koji mi je rekao: "Sine, slobodno idi". Tako da nisam uopće ni puno razmišljao, bila je to velika prilika za mene. Tada, u tom trenutku, Zagreb je ipak bio prvak.
To ga je iskustvo izgradilo, unatoč ponekoj anegdoti poput one s Poljuda.
- Koliko se sjećam, pobijedili smo na Poljudu. I sišla su dolje pod tribinu nekakva dva navijača. Bili su zapravo glasni, nešto i vikali i priđu do mene i pitaju me: "Hej, a gdje je onaj Đalović?". Ja shvatio da bi moglo biti opasno, dosjetim se iste sekunde i kažem im: "Ma nemam pojma, mislim da je ušao u bus". I odu oni mene tražiti tamo, a ja otišao na drugu stranu. Iako ne vjerujem da bi se takva situacija dogodila da ih nismo pobijedili.
Otkrio ga je i kako ga je pokojni Ćiro Blažević odmah nakon prve sezone u Zagrebu zvao u Dinamo, ali kako ne zna što se dogodilo pa se to nije realiziralo, a zvala ga je i Rijeka. No karijera ga je vodila u Bundesligu (Arminia Bielefeld), Tursku, pa natrag u Hrvatsku, u Rijeku, gdje je pod vodstvom Zlatka Dalića pružao najbolje partije i bio najbolji igrač lige.
- Tada sam igrao najbolji nogomet u karijeri - priznaje.
Inspiriraju ga Klopp i Fonseca
Uslijedile su epizode u Rumunjskoj (Rapid Bukurešt), Rusiji (Amkar), Iranu (gdje je sa Sepahanom i Cicom Kranjčarom osvojio kup), Kini i Tajlandu, prije nego što je igračku karijeru zaključio u Crnoj Gori, osvojivši naslov s Budućnosti. Upisivanje trenerske licence pokazalo se kao mudar potez, a poziv Rijeke da se priključi stručnom stožeru bio je ostvarenje sna.
- Bio sam sretan što sam uopće dobio priliku raditi u klubu kao što je Rijeka... Ovaj klub mi je puno dao, puno mi znači - ističe Đalović, čija se trenerska filozofija temelji na napornom radu, analizi i direktnom nogometu s puno presinga, inspiriranom trenerima poput Jürgena Kloppa i Paula Fonsece.
Put do vrha HNL-a nije bio lak. Đalović ističe zasluge svojih igrača.
- Igrači su zaslužni što su sebe i klub doveli u situaciju da pet utakmica prije kraja mogu osvojiti dva trofeja i da ovise sami o sebi. To je velika stvar, a najveće su zasluge njihove.
S približavanjem kraja sezone, apetiti rastu.
- Kad dođeš u priliku kao što je sad, gdje si na koračić do naslova, gdje si u finalu Kupa, normalno je da si sam staviš taj pritisak i nadaš se da ćeš osvojiti nešto od tog dvoje. Sigurno da bi nas zadovoljio jedan trofej, ali mi idemo po oba. Nema kalkulacija, maksimalno idemo u svaku utakmicu.
Mišković je napravio čudo
Njegova vjera u projekt Rijeke, unatoč prodajama ključnih igrača poput Pašalića, Galešića i Smolčića tijekom zimske stanke za značajne iznose (spominje 16-17 milijuna eura), ostaje nepoljuljana. Đalović s velikim poštovanjem govori o predsjedniku Damiru Miškoviću.
- Čovjek je napravio čudo. Pogledajte infrastrukturu, rezultate već godinama… Ogromna je razlika. Znam ja, sve napreduje, ali u trenucima u kojima je Mišković uzeo klub, prijetilo mu je ispadanje u drugu ligu, prijetio mu je bankrot. Pogledajte na kojem je sada nivou.
Ističe da je prodaja igrača neminovnost, ali i potvrda dobrog rada, te da je klub uvijek spreman pronaći zamjene.
- Ovaj klub je posložen kao obitelj, svi smo zajedno, svi se družimo. I u takvoj atmosferi mnogi igrači koji nisu uspjeli vani dođu nama pa ožive karijeru.
Dotaknuo se i kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u kojima će Hrvatska igrati protiv njegove Crne Gore kojoj je izbornik Robert Prosinečki.
- Robi je bio genijalac. Zovem ga da mi doda, on meni govori: 'Samo trči, doći će lopta, ne brini.' A što reći? Jako mi je drago da je baš on izbornik i da je dobio podršku predsjednika saveza, bez obzira na onaj negativan niz na početku mandata. Prosinečki je tu podršku zaslužio, a to i opravdava, jer sada već imamo šest bodova. U grupi smo koja je teška, a Hrvatska spada u top reprezentacije svijeta. Nama je bitno da se pokažemo u što boljem svjetlu. I sigurno neće biti lako u Crnoj Gori. Sjećam se da je, kada smo mi igrali, Cico usadio vjeru u nas igrače da nas nitko na domaćem terenu ne može pobijediti. I nadam se da ćemo nešto uspjeti napraviti, jer Prosinečki jako dobro poznaje Hrvatsku - zaključio je Đalović.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
