Dan kad je pao Partizan: To je utakmica koju ću uvijek pamtiti

Split i Partizan odigrali su zadnju službenu utakmicu u prvenstvima Jugoslavije, a ostat će upamćeno kako su nakon pobjede 86-64 u finalu doigravanja 1991. Splićani iz beogradske Hale sportova ispraćeni pljeskom. Cijela dvorana, 4000 gledatelja, digla se na noge kako bi ispratila maestralnog Kukoča i njegove suigrače, iako se u zraku već osjećao miris rata, iako je rivalitet Splita i Partizana krajem '80-ih najčešće prelazio granice sportskoga rivaliteta.

A sudbina je htjela da Splićani i Beograđani šest godina kasnije odigraju i prvu službenu utakmicu nakon raspada Jugoslavije. U okviru Eurolige sastali su se Split (Tada CO Split) i Partizan, a oba susreta igrana su na neutralnom terenu, jer je u to vrijeme bilo nemoguće organizirati susrete u Splitu i Beogradu. Podsjetimo, šest mjeseci ranije okupirani dio Hrvatske je tek bio oslobođen, Vukovar i istočna Slavonija su bili u procesu 'mirne reintegracije', a Srbija još nije bila okončala sve ratove koje je započela s najbližim susjedima. U takvom okruženju pobjeda je značila više od sportske pobjede i bodova.

Najprije su Splićani na današnji dan prije 20 godina ugostili Partizan u Pesaru, da bi se uzvrat igrao mjesec dana kasnije u Solunu. Partizan je bio veliki favorit, pričalo se tada da je iz državnog vrha Hrvatske sugerirano HTV-u da se utakmice ne prenose, jer je 'žutima' prijetila katastrofa. No na koncu su Splićani slavili oba puta, u Pesaru minimalno 76-75, a u Solunu uvjerljivo 82-71.

Junak prvog susreta bio je Damir Tvrdić, koji je odigrao vjerojatno najbolju utakmicu u žutom dresu i zabio 27 koševa.

- Dolazim iz košarkaške obitelji, treći sam Tvrdić kapetan kluba, osvojili smo jako puno trofeja i odigrali jako puno važnih utakmica, ali dva susreta protiv Partizana su mi u sjećanju više nego sve ostale utakmice i trofeji. Ispraćeni smo na put bez previše optimizma, Partizan je bio favorit, a jedino su u nas vjerovali naši vjerni navijači, pogotovo grupa torcidaša iz Primoštena. Oni su nam u Pesaru davali podršku, a nakon pobjede našli smo se svi skupa u klupku radosti na terenu - prisjetio se Tvrdić, koji je na terenu ostao bez dresa.

- Netko mi ga je u gužvi skinuo i sačuvao kao suvenir. Kasnije sam ga preko razglasa na brodu tražio natrag, nudio neke druge svoje dresove u zamjenu, ali očito je nekome bio toliko drag da ga nije vratio.

Za Split su tada igrali Vranković, Kalamiza, Ridl, Vujčić, Prkačin, Tomeljak, Smrek, D. Tvrdić, Grgurević i Jaman, a slobodna bacanja za pobjedu 10-ak sekundi prije kraja postigao je Goran Kalamiza, koji je odigrao savršenih 40 minuta. A malo je nedostajalo da Kalamiza uopće i ne igra, jer prvi play Splićana bio je tada Miro Jurić, šibenski dragulj kojeg su mnogi proglašavali novim Draženom. No njega je uoči puta u Pesaro tadašnji trener Josip Pino Grdović odstranio iz momčadi, navodno zbog nediscipline. Bilo je dosta pritiska na Grdovića jer je njegova odluka po općem sudu bila pogubna uoči utakmice 'desetljeća', čak su ga neki optuživali da unaprijed 'kupuje alibi za uvjerljivi poraz', no Grdović je ostao čvrst i na koncu mu se to isplatilo.

- Bila je to pobjeda za domovinu, ne samo za klub. A ispraćeni smo bez previše nade, čak su odbili i mogućnost TV prijenosa da javnost ne svjedoči katastrofi - kazao je po povratku iz Pesara Grdović.

Uzvrat u Solunu mjesec dana kasnije bio je na prvi pogled nešto lakši, jer su 'žuti' nakon pobjede u Pesaru bili riješeni rezultatskog imperativa, no znali su da ih u Solunu čeka 4000 neprijateljski raspoloženih Grobara. No ono što ih je dočekalo niti u najluđim snovima nisu mogli sanjati. Bila je to atmosfera na granici linča, čak i po grčkim standardima atmosfera u kojoj se utakmica ne može igrati. No na koncu se susret odigrao, a pritisak s tribina bio je očito prevelik za igrače Partizana, pa su Splićani slavili 82-71, uz maestralne predstave Tvrdića, Vrankovića, Grgurevića i mladog Vujčića...

Pred kraj susreta, kad je već bilo jasno da će Splićani slaviti, gnjevni Grobari pokušali su ući na teren i obračunati se s njima. Na sreću uletjela je grčka interventna policija i potisnula ih na tribine, pa je susret ipak završen. Nakon sirene Splićani su spašavali živu glavu jer su zasuti kamenjem, upaljačima, kovanicama...