Istinska legenda HNL-a: Protiv Rijeke debitiram - po drugi put

Kao igrač Cibalije, Mladen Bartolović debitirao je 9. kolovoza 1998. protiv Rijeke. Danas, 19 godina kasnije, protiv Rijeke će debitirati i kao trener Cibalije.

- Ne sjećam se debija, ali svi kažu da je bilo protiv Rijeke. Pa, ajde, onda, bilo je protiv Rijeke - kaže Bartolović.

Sve je počelo vrućeg ljeta 1998. Igrale su se kvalifikacije za 1. HNL, sunce je na stadionu Radnika u Velikoj Gorici baš pržilo. Bilo je debelo iznad 30 stupnjeva...

- Treba samo zatvoriti onog malog i brzog iz Segeste i pola posla smo riješili - pričali su Čakovčani.

Nisu uspjeli. Mali brzi bio je Mladen Bartolović. Pobijedili su NK Čakovec, no u finalu kvalifikacija izgubili su od Cibalije 2-1. Vinkovčani su izborili prvu ligu i odmah nakon te utakmice doveli Mladena Bartolovića.

- Prvi gol u dresu Segeste zabio sam upravo Cibaliji. Trener je bio Cico Kranjčar i imali smo odličnu momčad - rekao je Bartolović.

U Vinkovcima ga je na klupi dočekao Krasnodar Rora. Debitirao je protiv Rijeke, a rezerva mu je bio Ivan Bošnjak.

Iako je visok samo 169 centimetara, Bartolović je počeo kao košarkaš u Zavidovićima. Igrao je do 15. godine i bio izuzetno talentiran playmaker. No počeo je rat, košarkaški su klubovi funkcionirali i teže od nogometnih, pa se Mladen prebacio na nogomet. Imao je 16 godina. Primjerice, Ryan Giggs je počeo igrati s 14 godina.

- Eto, i nogometna karijera trajala je dugih 20 godina - kaže Bartolović, jedna od ikona HNL-a, istinska legenda svoje Cibalije.

Već u prvoj sezoni doživio je najveće razočaranje u karijeri. Njegova Cibalia na Maksimiru je igrala finale Kupa protiv Osijeka. Sudac Reno Sinovčić isključio je dva igrača Cibalije, a susret je produljio 7 minuta.

U tih 20 godina legendarni Bartolović osvojio je tek jedan trofej, Kup Hrvatske s Dinamom 2004.

- Nisam imao sreće s trofejima. Eto, imam taj jedan Kup, osvojen protiv Varteksa. Ne znam hoću li ikad prežaliti finale Kupa u Maksimiru 1999., kad sam s Cibalijom izgubio od Osijeka - prisjeća se.

Vjerojatno neće. Kao što nikad neće većina Vinkovčana. U Cibaliji mu je na klupi sjedio Bošnjak, a u Dinamu mu je zamjena bio Eduardo da Silva.

- Igrao sam s mnogo sjajnih napadača, ali Ivan Bošnjak i Eduardo da Silva su najbolji - rekao je Bartolović.

Osim u Hrvatskoj, Bartolović je igrao u njemačkom Saarbruckenu i iranskom Fooladu. U Njemačkoj ga je trenirao legendarni Klaus Toppmöller, a u Hrvatskoj je promijenio desetke trenera. Od Cice Kranjčara, Nikole Jurčevića, Ivana Pudara, Sergija Krešića...

- Izdvojio bih trojicu trenera od kojih sam najviše naučio i koji su, na neki način, na mene ostavili najveći trag - Mile Petković, Klaus Toppmöller i Zoran Vulić. Volim trenere koji su čvrsto na zemlji, koji ne padaju u euforiju nakon jedne pobjede ili padaju u depresiju nakon jednog poraza - kaže Bartolović.

Puno je detalja koji su obilježili Bartolovićevu karijeru, no jedan trenutak, jedna sekunda u Maksimiru, kad je u “ringišpil” ubacio Mihaela Mikića, a ovom se “zaglavio žeton”, pamte svi ljubitelji nogometa u Hrvatskoj. Možda i šire.

- Uvijek ću pamtiti tu pobjedu s Hajdukom protiv Dinama 2008. u Maksimiru. Šteta što tad nisam zabio gol nakon što sam sjajno okrenuo Mikića.

U Cibaliji je igrao triput, za nebeskoplave odigrao je 250 utakmica i zabio 46 prvenstvenih golova. S 35 godina postao je najstariji strijelac u povijesti Cibalije. Danas će biti drugi najmlađi trener koji je sjedio na klupi Vinkovčana. Protiv sebe imat će isti klub koji ga je čekao u igračkom debiju za Cibaliju prije 19 godina. Tad je izgubio 2-1.