Andreas Thorkildsen nije me toliko pratio, ali je na prvi trening došao baš spreman. Pogledao je na YouTubeu moja bacanja i odmah uočio što nije dobro. To mu je prvi pravi trenerski posao, kazala nam je Sara Kolak
Ako zbog korone sve postane virtualno, otići ću s ove planete.
Tako se našalila Sara Kolak (25), hrvatska bacačica koplja, nakon što se putem tehnologije virtualne stvarnosti okušala u svojoj disciplini na Sport Festu 2020. u Poreču. Sara je na manifestaciji održala i predavanje, a izdvojila je nešto vremena i za nas.
Pogledajte video: Sara Kolak okušala se u VR-u
Sara je nedavno okončala suradnju sa Slovencem Andrejom Hajnšekom, pod čijim je vodstvom osvojila zlato na Olimpijskim igrama u Riju 2016. te je preselila u Norvešku i radi pod paskom velikana Andreasa Thorkildsena (38). O njihovoj suradnji malo se zna...
- Upoznali smo se u Riju, on je tad radio kao komentator na norveškoj televiziji. Prije nekih godinu dana nazvala sam ga i zamolila za suradnju. Andreas je do tad uglavnom sa sportašima radio kao vanjski suradnik, tu i tamo bi pripomogao nešto individualno i to je to, a mene je baš uzeo pod svoje, prvi mu je ovo trenerski posao - priča nam Sara, ne skrivajući uzbuđenje zbog činjenice da radi s ikonom muškog bacanja koplja.
'Andreas me pogledao na YouTubeu'
O razlozima prekida suradnje s Hajnšekom nije željela previše, ali...
- Thorkildsen je i sam bio sportaš i najbolje zna kako mi je. Prošao je sve, osvajao je medalje, vukao je ozljede. U svakom trenutku zna što mi treba. Priznao mi je da me nakon Rija i nije previše pratio, ali kad sam ga nazvala primio se YouTubea i pogledao je moja natjecanja. Odmah je vidio gdje griješim i na prvi trening je došao pripremljen. Ima drugačiji pristup, radimo dosta gimnastiku, skačemo po trampolinu... To se na prvu čini smiješno, ali je teško i stvarno je korigiralo neke mane koje sam imala u tehnici.
Sari silno nedostaju natjecanja.
- Osuđeni smo na neke manje mitinge, a i tu zbog pandemije korona virusa sve ovisi od države do države. Ne želiš zaglaviti negdje. Odgoda Olimpijskih igara? Nisam od onih koji tempiraju formu baš za Olimpijsku godinu... Okej, ima nešto i u toj priči, ali samo mi je bitno da sam spremna, a, vjerujte, osjećam se sjajno i nema razloga da tako ne bude i sljedeće godine.
'Dečko mi je Slovenac'
Jedan od Thorkildsenovih uvjeta bio je da Sara preseli u Oslo.
- Sad živim na relaciji Norveška - Hrvatska - Slovenija.
Pa kako Slovenija? Obnavlja li se suradnja s bivšim trenerom?
- Dečko mi je Slovenac - nasmijala se Sara od uha do uha pa brže-bolje dodala:
- Samo to ću reći, ništa više, haha.
Dobro, a kako je u Oslu. U Norveškoj si 'zaglavila' na tri mjeseca zbog pandemije.
- Pisalo se svašta, naslovnice su 'vrištale' kao da sam tamo zarobljena, ali bio je to čisti senzacionalizam. Prava istina je da sam se mogla vratiti u Hrvatsku u bilo kojem trenutku. U dogovoru s bližnjima odlučila sam ostati u Norveškoj. Tad se nije toliko znalo o koroni, nitko nije mogao znati kakve posljedice nosi i koliko će to sve trajati - priča nam simpatična Ludbrežanka pa dodaje:
- Pokazalo se da sam dobro odlučila. Hrvatska je brzo otišla u 'lockdown', a u Norveškoj su se vodili drugim modelom. Tamo su se maske nosile samo u javnom prijevozu, manje su se ljudi kretali, ali nije bilo gotovo nikakvih restrikcija. Da, dvorane su bile zatvorene, ali ljudi su se mogli kretati pa sam trenirala na ulici, po parkovima, trčala sam i tako koliko-toliko održavala formu.
Kako je u Oslu? Kažu da su Skandinavci hladni ljudi.
- To nije istina. I ja sam to mislila prije nego što sam otišla tamo. Cimerica mi je Norvežanka i sjajno se slažemo, s trenerom je super. Svi su otkačeni, topli... Tamo mi gotovo ništa nije nedostajalo.
Nešto valjda jest...
- Ha, dobro, najviše mi je nedostajala mamina sarma - kazala je kroz smijeh za kraj.