Prilagodio sam se njihovoj kulturi, ali najteže je bilo naviknuti se na gusti promet. Tko u Iranu nauči voziti, snaći će se bilo gdje na svijetu, prisjetio se Darko Dražić
Sport
Komentari 2Prilagodio sam se njihovoj kulturi, ali najteže je bilo naviknuti se na gusti promet. Tko u Iranu nauči voziti, snaći će se bilo gdje na svijetu, prisjetio se Darko Dražić
Darko Dražić u Teheran je došao prije osam godina, bio je pomoćnik Vinka Begovića u Persopolisu.
- Nisam znao što me očekuje, ali moram priznati da je u Teheranu, ali i drugdje u Iranu, super. Nikad nisam imao nikakvih problema. Drukčija je kultura, ali tome se prilagodite kada dolazite, na to morate biti premni - rekao je nekadašnji branič Hajduka.
Oduševljen sam, nisam imao problema, a Iranci su zaluđeni nogometom
Bio je Begoviću pomoćnik 2005. godine, kad je u derbiju protiv Estegala na stadionu Azadio bilo oko 120.000 ljudi.
- To je bio zadnji takav derbi, osjećaj je neponovljiv, navijači su fanatični. To je bilo previše ljudi, nakon toga smanjili su kapacitet na 100.000.
Zadnji posao Dražiću je bio u drugoligašu Damashu.
- Rekao bih da je prva i druga liga otprilike kao naša. Samo što je i u mojem klubu, drugoligašu, u prosjeku bilo više od 5000 gledatelja.
Nije imao problema s prilagodbom.
- Hrana je dobra, a nisam imao problema ni s igračima zbog molitve ili posta, sve smo se dogovarali.
Teško je bilo naviknuti se na promet.
- Uh, tko nauči voziti u Teheranu, može voziti bilo gdje na svijetu. A od tri traka oni ih naprave pet-šest. Svi skreću kako im paše, pretječu sa svih strana... Ali zato ima iznenađujuće malo sudara. Ne znam jesam li u tih nekoliko godina u Teheranu vidio ijedan. I nema nervoze, to je razlika u odnosu na naše ceste.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+