Dvostruka prvakinja Europe: U vojsci mi je bilo baš zabavno...

Tata Ivan Radoš je osvojio prvu medalju za Hrvatsku kao samostalnu državu u taekwondou, a bila je to njegova brončana medalja sa Europskog prvenstva. Danas njegova djeca idu istim stopama, a ističe se srednja kćer - Iva (24). Dva je puta osvajala zlato na EP-u, jednom broncu, a uzela je srebro i na Univerzijadi. Ona je sportašica, studentica i hrvatski vojnik. 

Mama rukometašica, tata taekwondoaš

- Taekwondo sam počela trenirati kada sam imala 9 godina, i to sasvim slučajno. Krenula sam trenirati sa starijom sestrom i mlađim bratom. Prije toga sam trenirala rukomet, košarku, plivanje i gimnastiku, ali jednostavno se nisam nalazila u tome. Tata nas je jednom na maškarama pitao bismo li htjeli probati taekwondo i pristali smo, tako da i nije imao neki preveliki utjecaj na to, niti nas je ikada forsirao. On je uz mamu bio velika podrška i dan danas je.

Ivina je majka bila rukometašica, ali ne profesionalno.

- Mama se amaterski bavila rukometom. Onako... Kroz osnovnu i srednju školu, ali kasnije kako je život krenuo nije više ništa trenirala.

Odradila je vojni rok

Kao da joj nije dosta aktivnosti, mlada Zagrepčanka je odlučila postati i dio hrvatskih vojnih snaga. Opet, možemo reći, obiteljskom crtom budući da su joj i preci bili časnici HV-a. Dva tjedna vojnih obuka u Požegi nadopunila je s dva mjeseca odrađivanja ostatka obaveza u klubu.

- U siječnju prošle godine sam odslužila vojni rok. Bilo je to jedno zanimljivo i prekrasno iskustvo. Na tu ideju sam došla prijedlogom HOO-a koji je odabrao sportaše MORH-u za služenje roka. Bilo je super. Dan počinje u 6 sati postrojavanjem na pisti. Zatim bismo dobili upute za naredni dan i uputili se na doručak. Poslije doručka samo imali predavanja, razne vježbe i testove. Kad bismo završili sa obavezama, odrađivali bismo svoje treninge - objašnjava nam Iva jedan dan u vojarni pa dodaje:

- Vojni dio smo određivali dva tjedna u Požegi, a ostala dva mjeseca u svojim klubovima. Takav je taj program koji imamo mi sportaši vojnici. Po završetku vojne obuke mi postajemo ugovorni pričuvnici Hrvatske vojske. Meni je stvarno bilo super i naravno da nije bilo jako teško, ali nije bilo niti lako. Ne postoji nikakva razlika između djevojaka i dečki, svi smo jednako bili tretirani. Ima puno sportaša poput Kristine Tomić, braće Sinković, Ivana Kvesića, Marka Miluna, Lovre Brečića... Mislim da je to jedna lijepa prilika. Voljela bih nastaviti suradnju s vojskom, ali naravno kada završim fakultet. 

Iva je svima koji je znaju poznata i po svojoj dugoj, bujnoj i crnoj kosi, ali ju u vojsci nije morala skratiti. Ipak, male probleme joj je stvarala.

- Nije me nitko zezao da će me ošišati zato što cure u vojsci ne moraju šišati kosu. Samo sam imala malo problema jer imam dugu i tešku kosu, a vojna punđa je dosta niska tako da sam morala naći rješenje da ostane na mjestu - kaže.

Studentica ekonomije

Njeni sportski uspjesi nisu usamljeni. Iva studira u Zagrebu, i to ekonomiju. Jasno joj je da je stanje domaće ekonomije loše, ali još niti sama nema ideju kako joj pomoći.

- Studiram ekonomiju na Vernu i trenutno sam pauzirala zato što je sport tako zahtijevao i trebala sam se više posvetiti njemu, a i živjela sam u Splitu jedan period pa ne bih stigla sve pohvatati. Voljela bih jednoga dana raditi u struci. Mislim da je svima dobro poznata situacija u Hrvatskoj. A kako bih ja nešto promijenila, još nemam ideju haha - smije se Iva.

Tek su joj 24 godine, a tempo života joj je iznimno naporan za većinu njenih vršnjakinja, no ona kaže - meni je normalan.

- Od malih nogu sam u sportu tako da drugačije ne znam, to je neki tempo koji je meni normalan. Ustajem se u 6.30 ili 7. Prvi trening je u 9 ili 10. Zatim se vraćam kući odmoriti, pojesti i odspavati. Drugi trening je u 20.30 i traje do 22 ili 22.30. Dok dođem doma bude blizu ponoći i tako sutradan u krug.

'Spavanje je moj ispušni ventil'

- Spavanje je moj ispušni ventil. Obožavam spavati - iskrena je Iva, ali dodaje kako joj je vjera pomogla u njenom životnom putu. 

- Odgojena sam u vjeri i to me izgradilo kao osobu. Molitva i Sveta Misa su nešto bez čega ne bih mogla živjeti. Evo, od nedavno sam članica grupe "Sportaši s Krunicom", gdje se nalaze sportaši iz raznih sportova i dijelova svijeta i skupa molimo krunicu svaki dan. Jako mi je falila misa tijekom ove zabrane kretanja tako da sam bila presretna kad su rekli da napokon možemo ići na nju - priča Iva za 24sata.

Iako su svi u kući sportaši, odlično se slažu, a svađa, kaže nam Iva, nema.

- U kući smo svi sportaši i svi nas znaju kao takve. Svi se odlično slažemo. Kad smo bili mlađi, tukli smo se oko svakakvih gluposti, ali sad ne. Zajedno kao obitelj svaku večer molimo krunicu od kad znamo za sebe - govori nam Zagrepčanka koja često ponosno ističe svoje hercegovačke korijene.

- Ponosna sam i uvijek ću biti ponosna na svoje korijene. Rođena sam u Zagrebu, ali dosta djetinjstva samo provela u selu Seonici kod Tomislavgrada. Obožavam ići tamo, ali nažalost zbog sportskih obaveza to je jako rijetko.