Emil Jones (7) istrčao je u sklopu utrke ''Jači od korone'' od Makarske do biokovskog vrha Vošac. Utrku dugu 5.2 kilometra s usponom od 1.170 metara dječak je svladao za svega 1 sat i 50 minuta...
Od Makarske do Vošca za samo dva sata, a tek mu je sedam...
Pandemija korone zaustavila je sve sportaše, ali i rekreativce koji su se našli na sto čuda. Kako trčati kad su sve utrke otkazane? Kako pronaći izolirano mjesto na kojem nema drugih trkača ili šetača s kojima bi mogli doći u bliski kontakt?
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Da bi potakli rekreativce na aktivnost, popularni portal utrka.com organizirao je vir(tu)alnu utrku ''Jači od korone'' te pozvao sve rekreativce da izaberu mjesto i vrijeme i istrče svoju dionicu. Odazvalo ih se preko 1.000, neki su trčali u svojim stanovima, neki u dvorištima, po skrovitim stazama, a mali Emil Jones (7) istrčao je utrku od Makarske do 1.422 metra visokog vrha Vošac na planini Biokovo.
- Staza je bila duga 5.2 kilometra, visinska razlika od starta do cilja 1.170 metara, a Emil ju je prošao za 1:50:00 – otkrio nam je Emilov otac Aliaksandr Bahachou, koji je kao i uvijek bio u njegovoj pratnji.
Priču o malom atletskom čudu iz Makarske sigurno ste već čitali na stranicama ''24 sata'', pisali smo o njegovim podvizima kad je kao četverogodišnjak pobjeđivao dvostruko starije na utrkama na 5 kilometara, kad je kao petogodišnjak na splitskom Marjanu istrčao Božićnu utrku od 10 kilometara za svega jedan sat i četiri minute te kad je u kolovozu prošle godine u bosanskohercegovačkom Cazinu istrčao polumaraton, dakle utrku dugu 21.1 kilometar za manje od tri sata. Sada je napravio još jedan pothvat za divljenje.
- Nije mi bilo teško, volim više trčati uzbrdo nego nizbrdo, lakše mi je – kaže simpatični Emil, koji se jako obradovao čokoladi i prigodnoj majici koju je dobio poštom od organizatora.
Emil i njegovi roditelji imali su dosta planova za ožujak i travanj, Emil i njegova sestra Diana trebali su istrčati dvadesetak utrka, no sve su otkazane...
- Emil je još mali, nije mu jasno zbog čega moramo biti po cijele dane kući, zbog čega nema ljudi po cesti, a najviše od svega zbog čega ne može u školu. Tek što je krenuo u prvi razred ve je zaustavljeno – kaže Emilov otac i dodaje:
- Snalazimo se kako možemo. Djeca ujutro uče, popodne malo vježbamo a navečer, kad nema toliko gužve, odemo na stadion ili neko drugo pusto mjesto i trčimo. Imaju puno energije, bez problema svladaju dionicu od Makarske do Tučepa ili Brela i natrag... Nedavno je Emil oborio i svoj rekord, napravio je 17 zgibova odjednom. Želio je napraviti 20 pa je bio malo žalostan, on je takav, sam sebe tjera dalje, uvijek se želi natjecati i obarati rekorde – kaže nam ponosni otac.
Emil je šutljiv, više voli trčanje od razgovora. I učenje.
- Volim učiti hrvatski jezik, ali ne volim baš Prirodu i društvo. Volim i trčanje, samo sad ne smijemo previše izlaziti vani. Baš mi je bilo drago da smo trčali na Vošac... - kaže Emil, koji se obradovao i posebnom ruksaku kojeg je dobio od roditelja.
- U ruksaku je voda za piće tako da se ne moram zaustavljati dok trčim zbog toga što na ruksaku ima i slamka kroz koju mogu piti i trčati. Mama mi je pripremila vodu s malo meda da imam dovoljno snage – zaključio je Emil.