MNOGIH VIŠE NEMA
FOTO Bila jednom generacija Dinama '67. Tko je još ostao?
Mural u zagrebačkoj Peščenici svjedoči o slavnoj generaciji "modrih" koja je protutnjala Europom i osvojila Kup velesajamskih gradova. Samo je pet naslikanih nogometaša i dalje među nama. Preminuo je i Marijan Čerček
U Zapoljskoj ulici na zagrebačkoj Peščenici stoji grafit koji svjedoči o jednoj od najvećih generacija u povijesti Dinama, osvajačima Kupa velesajamskih gradova 1967.
Na Staru godinu 2025. plava obitelj ostala je bez najmlađeg člana čuvene momčadi Marijana Čerčeka. Prisjetili smo se anegdota i zanimljivosti iz života svih dinamovaca s poznatim trofejem.
SLAVEN ZAMBATA: 24. rujna 1940. - 29. listopada 2020.
Omiljeni "plavi 9", jedan od glavnih junaka lova na Kup velesajamskih gradova sa šest golova. A onda je otišao odslužiti vojni rok.
ZLATKO ŠKORIĆ: 27. srpnja 1941. - 23. svibnja 2019.
Vjesnikovi novinari, njih 33, povodom stogodišnjice osnutka kluba izabrali su ga za najboljeg golmana u povijesti. Iz Dinama je otišao u Stuttgart i Bayern, ponovno radio s trenerom Zebecom.
BRANKO GRAČANIN: 19. listopada 1943.
Zvali su ga "maneken". Bio je na glasu kao hladnokrvan igrač koji dobro pokriva igrača.
FILIP BLAŠKOVIĆ: 5. srpnja 1945.
Brođanin nadimka Šiljo 10 godina bio je "modri". Iz Maksimira je otišao put Kanade.
RUDOLF BELIN: 4. studenog 1942. - 3. studenog 2025.
Svestran igrač. Iako je bio branič, zabio je čak 44 gola u 270 utakmica za "modre".
DENIJAL PIRIĆ: 27. rujna 1946.
Prvi čovjek Fife Sir Stanley Rous proglasio ga je najboljim igračem uzvratne utakmice finala KVG-a. Bosanska plemenita desetka.
KRASNODAR RORA: 23. ožujka 1945. - 12. studenog 2020.
Rođeni Višanin igrao je i za Standard, Nancy i Haugenau pa prešao u trenere.
MARIJAN ČERČEK: 3. veljače 1949. - 31. prosinca 2025.
Strijelac u finalu Kupa velesajamskih gradova protiv Leedsa sa samo 18 godina. Imao je sjajan centaršut, kasnije su ga angažirali kao trenera u nogometnoj školi i člana skupštine.
MARIJAN BRNČIĆ: 23. srpnja 1940.
Bio je nominalno vezni igrač, ali je zapravo mogao pokriti svaku poziciju na terenu, i centarhalfa, beka, korektora, libera... Htjeli su ga i Partizan i Hajduk.
MLADEN RAMLJAK: 1. srpnja 1945. - 13. rujna 1978.
Organizator obrane, na glasu kao elegantan. Poginuo je u prometnoj nesreći kraj Novske po povratku s utakmice.
JOSIP GUTZMIRTL: 16. ožujka 1942. - 24. studenoga 2009.
Golove je zabijao kao od šale, pa i iz daljine. Bio je i kapetan plave momčadi.
FAHRIJA DAUTBEGOVIĆ: 15. studenog 1943.
Faćo je branio za Dinamo u 205 utakmica, došao je u ljeto prije osvajanja naslova KVG-a. Bio je specijalist za obrane penala.
STJEPAN LAMZA: 23. siječnja 1940. - 12. siječnja 2022.
Plavi veseljak, dribler i žongler. Devet mjeseci ležao je u bolnici nakon pada s balkona nakon što je u polufinalu KVG-a pao Eintracht. Zbog toga je morao prerano završiti karijeru.
ZLATKO MESIĆ: 13. travnja 1946. - 21. siječnja 2020.
Zabio je spektakularan gol Juventusu, pa i neke autogolove zbog kojih su mu mnogi navijači zamjerili. Od tehničara je postao igrač koji takve zaustavlja.
BRANKO ZEBEC: 17. svibnja 1929. - 26. rujna 1988.
Mozak trofejne generacije. Udario temelje momčadi i zadržao se samo godinu dana, a onda prije finala zbog neslaganja s upravom napustio klub i u Njemačkoj nastavio briljantnu trenersku karijeru.
IVICA HORVAT: 16. srpnja 1926. - 27. kolovoza 2012.
U istoj je sezoni izgubio polufinale KVG-a s Eintrachtom od Dinama pa onda poveo "modre" nakon Zebecova odlaska u finalu protiv Leedsa. I ubacio u igru golobradog Čerčeka, što je bio potez vrijedan titule.
MARIJAN NOVAK: 2. listopada 1947.
Svestrani napadač. Kasniji trener Zlatko Čajkovski je od njega htio napraviti novog Gerda Müllera.
IVICA KIŠ: 9. rujna 1943. - 1. studenog 2007.
Ofenzivac koji je prijetio iz svih pozicija. Po završetku karijere preselio se u Njemačkoj gdje je živio i radio do smrti.
ANĐELKO PAVIĆ: 17. prosinca 1946.
Morao je prekinuti karijeru već s 20 godina zbog teških ozljeda koljena i gležnja. Ali je bio sudionik trofejne sezone, prvo kao igrač, poslije i kao podrška.
ZDENKO KOBEŠĆAK: 3. prosinca 1943.
Sjajan junior i senior, poslije i voditelj nogometne škole, pomoćni pa glavni trener, povezao je čak pola stoljeća kontinuiranog rada u Maksimiru.
MILJENKO PULJČAN: 1. srpnja 1946. - 2. rujna 2025.
Svojevremeno je bio drugi najveći talent bivše države iza Dragana Džajića. Tri je sezone bio u Dinamu, poslije igrao za Zagreb, Borac, Segestu i Metalac.
HRVOJE JUKIĆ: 1. kolovoza 1938. - 5. listopada 2006.
Zabio oba gola u remiju 2-2 protiv Juventusa u Torinu u četvrtfinalu. Stigao iz Hajduka, ali se skrasio u Zagrebu, gdje je i bio trener.
PETAR LONČARIĆ: 10. listopada 1943. - 1991.
Dio slavonskog terceta uz Gutzmirtla i Kiša. Neumorni bek koji je preminuo u Osijeku sa svega 48 godina.
MIRKO BRAUN: 20. kolovoza 1942. - 23. ožujka 2004.
Popularni Charlie igrao je finale KVG-a i 1963., a godinu poslije teško se ozlijedio u prometnoj nesreći i pauzirao čak dvije godine. Pokrenuo kafić na zagrebačkoj špici, bio i u klupskom izvršnom odboru.
RUDOLF CVEK: 17. listopada 1946. - 28. studenog 2005.
Varaždinac koji je zbog teže ozljede prekinuo karijeru i posvetio se trenerskom poslu.
SLOBODAN MRGAN: 18. veljače 1946.
Bio je zamjena Škoriću među stativama, branio u jednoj utakmici te sezone. Čapljinac se nakon karijere s obitelji preselio u daleku Australiju.
