ĐALOVIĆEV PUT
FOTO Od barake do duple krune pa otkaza. Već ga zovu susjedi
Riječki junak Radomir Đalović smijenjen je samo tri mjeseca nakon dvostruke krune. Hoće li Maribor biti njegova nova destinacija?
Đalovićeva priča, obilježena trnovitim počecima, igračkom slavom, trenerskim čudom i iznenadnim padom, savršen je presjek nepredvidivosti modernog nogometa.
Samo tri mjeseca nakon što je na Korzu slavio povijesnu dvostruku krunu s Rijekom, Radomir Đalović postao je bivši trener.
Vijest o smjeni čovjeka koji je klub s Rujevice doveo do drugog naslova prvaka i trofeja Kupa odjeknula je hrvatskim nogometnim prostorom, ostavljajući mnoge navijače iznenađenima.
No, dok se tinta na otkazu nije ni osušila, stigao je poziv iz susjedstva. Slovenski velikan Maribor vidi ga kao spasitelja.
Đalovićeva priča, obilježena trnovitim počecima, igračkom slavom, trenerskim čudom i iznenadnim padom, savršen je presjek nepredvidivosti modernog nogometa.
Put Radomira Đalovića, danas 42-godišnjeg crnogorskog stručnjaka, započeo je daleko od svjetala reflektora.
Kao talentirani 13-godišnjak iz Bijelog Polja, sam je stigao u Beograd, u omladinski pogon Crvene zvezde. Njegov dom bila je baraka pokraj legendarne Marakane, a okruženje surovo.
"Došao sam sam, nikoga nisam znao. Bilo je teško, ali to me izgradilo kao čovjeka", prisjetio se Đalović tog razdoblja.
U tim danima, prijateljstvo je sklopio s budućom legendom Manchester Uniteda, Nemanjom Vidićem, no zbog mladenačke impulzivnosti i nestrpljivosti nije dočekao pravu priliku u Zvezdi.
Prekretnica karijere dogodila se 2002. godine, kada je kao jedan od prvih nogometaša iz tadašnje Srbije i Crne Gore stigao u Hrvatsku. Potpisao je za NK Zagreb, tadašnjeg prvaka Hrvatske.
"Mislim da je to nešto najbolje što mi se moglo dogoditi. Prihvatili su me vrhunski", izjavio je Đalović, koji nikada nije doživio neugodnosti zbog svog porijekla.
Dapače, svojim je golovima brzo osvojio simpatije, a epizoda s Poljuda, kada se pred glasnim navijačima pretvarao da ne zna "gdje je onaj Đalović" kako bi izbjegao nevolje, postala je legendarna anegdota.
U dresu "Pjesnika" surađivao je s nizom velikih trenera, od Nikole Jurčevića do Mileta Petkovića, no jedan je ostavio neizbrisiv trag.
Iako ga je Ćiro Blažević zvao u Dinamo, sudbina ga je na kraju odvela u Rijeku. Doveo ga je Zlatko Dalić, današnji izbornik, a Đalović je na Kantridi proživljavao najbolje dane igračke karijere. U sezoni 2007/08. bio je drugi strijelac lige i proglašen najboljim igračem prvenstva.
Njegova borbenost, energija i golovi donijeli su mu status legende i nadimak "vojnik Rijeke", koji ga prati i danas.
Ljubav prema klubu bila je obostrana. Nakon samo godinu dana u rumunjskom Rapidu, inzistirao je na povratku, odrekao se većeg novca samo da bi ponovno nosio bijeli dres. Ta odanost postala je temelj njegovog kasnijeg odnosa s navijačima, posebno Armadom, koja takve poteze nikada ne zaboravlja.
Nakon završetka igračke karijere, Đalović se posvetio trenerskom poslu. Prilika je stigla upravo iz Rijeke gdje je postao pomoćni trener.
Ključni trenutak dogodio se u ljeto 2023., kada je Sergej Jakirović s cijelim stožerom otišao u Dinamo. Zvao je i Đalovića, svog prijatelja, no on je odbio.
"Osjećao sam se da bih izdao ljude u Rijeci jer sam došao u klub prije njega. I oni su mi dali priliku. Vjerujte mi, da je došao i Manchester City, meni to ne bi bila opcija", objasnio je potez kojim je zauvijek "kupio" navijače.
Nakon turbulentnih epizoda s nekoliko trenera, klub je u ljeto 2024. ukazao povjerenje upravo njemu. Preuzevši momčad od Željka Sopića, Đalović, tada još bez Uefine Pro licence, stvorio je nevjerojatnu sinergiju. Njegova Rijeka nije "umirala u ljepoti", ali je, kako su kroničari primijetili, "umirala od želje" na terenu.
Rezultat je bio povijesni: Rijeka je, drugi put u svojoj povijesti, osvojila naslov prvaka Hrvatske, a tjedan dana kasnije i Hrvatski kup, osiguravši dvostruku krunu i plasman u Konferencijsku ligu.
Na kraju sezone, Zlatko Dalić uručio mu je nagradu za najboljeg trenera lige.
"Najveća je zasluga mojih igrača koji su pokazali kakva su kvaliteta, kakva su klasa", emotivno je poručio Đalović, uvijek stavljajući momčad u prvi plan.
Kroz cijelu karijeru, Đalovića je vodila filozofija koju je upijao od svojih trenera, a posebno mjesto u njegovom srcu zauzimao je Zlatko "Cico" Kranjčar. Surađivali su u Zagrebu, iranskom Sepahanu i crnogorskoj reprezentaciji.
"Zlatko Cico Kranjčar je bio nevjerojatan čovjek, ljudska gromada. Bio je izvanredan trener, ali o njemu najbolje govore rezultati. Dao mi je veliko samopouzdanje, a taktički je bio izuzetno potkovan", s divljenjem je govorio Đalović o legendarnom Cici, rođenom pobjedniku čija ga je karizma inspirirala.
Upravo je od trenera poput Cice i Dalića učio kako se prilagoditi, improvizirati i izvući maksimum iz momčadi, što je i dokazao na klupi Rijeke.
Ipak, bajka nije dugo trajala. Loš ulazak u novu sezonu, osam bodova zaostatka za vodećima i težak poraz od PAOK-a (5-0) u play-offu Europske lige bili su kobni. Uprava kluba, na čelu s predsjednikom Damirom Miškovićem i novim vlasnicima iz grupacije Black Knight Football, odlučila je povući radikalan potez. Prvog dana rujna Đalović je smijenjen.
Analitičari su bili podijeljeni. Dok je Joško Jeličić tvrdio da je "Rijeka postala čitljiva" i da Đalović "taktički ništa nije nadogradio", Hrvoje Vejić je smatrao da smjena nije zaslužena i da se "krije nešto drugo".
Sam Đalović oprostio se emotivnom porukom: "Odlazim ispunjen, ponosan i sretan... Hvala vam na nevjerojatnih godinu dana." Na njegovo mjesto stigao je Španjolac Victor Sanchez, trener koji je s Olimpijom godinu ranije nanio Rijeci težak europski poraz.
No Radomir Đalović nije dugo čekao na novu priliku. Slovenski mediji, poput portala Nogomania, odmah su objavili vijest da je crnogorski stručnjak glavni kandidat za klupu Maribora, koji se nalazi u rezultatskoj krizi.
Tako se karijera riječke legende izgledno brzo nastavlja. Nakon što je u samo godinu dana prešao put od anonimnog pomoćnika do osvajača dvostruke krune i natrag do trenera bez posla, pred njim je novo poglavlje.
Jedno je sigurno: gdje god da ode, Radomir Đalović sa sobom nosi strast, borbenost i priču koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.