Fran Tudor: ''Gol slavim kao Danijel Pranjić, s pištoljima''

Do utakmice s Rijekom Fran Tudor je bio 'trećeligaški igrač upitne kvalitete', a koliko su mu u Hajduku vjerovali, najbolje svjedoči činjenica kako do utakmice ni dres sa svojim brojem nije imao, pa čak ni profil na službenoj klupskoj web stranici. No sve mu to nije smetalo da sjajnom igrom i golom obilježi derbi.

Dan nakon derbija Fran je poveo tatu Tomislava na Poljud, da mu pokaže rupu u travnjaku na kojoj mu je lopta odskočila prije negoli je promašio zicer. No tatinu sreću zbog sinovog debija i gola ništa nije moglo pomutiti. Ni tatinu, ali ni sreću Danijela Pranjića, kojem se mladi Tudor uvukao pod kožu dok su zajedno trenirali u Panathinaikosu.

- Pranja je čudo, krasan momak i sjajan igrač. Puno mi je pomogao u godini koju sam proveo u Grčkoj i zato sam njemu posvetio gol. Zbog toga sam ga i proslavio na 'njegov način', i ja sam 'pospremio pištolje u futrolu' - nasmijao se Fran i dodao kako je odmah nakon utakmice sakrio dres, jer ga želi sačuvati za uspomenu.

Fran je rodom iz Zagreba, porijeklom iz Milne na otoku Hvaru, kao i Igor Tudor, a njihovi su djedovi prvi rođaci. No unatoč tome, nikad se nisu upoznali i popričali. Počeo je u Mladosti iz Buzina, potom preko Dinama došao u Zagreb, gdje se posebno zbližio s još jednim Hajdukovcem, Filipom Krovinovićem. Prošle zime prešao je u  Panathinaikos, u kojem je proveo godinu dana, no klubovi se nisu uspjeli dogovoriti oko odštete, pa je u siječnju između ponuda Osijeka i Zavrča, prihvatio ponudu Hajduka.

- Potpisao sam stipendijski ugovor do 2018., pa ćemo vidjeti kako dalje. Tko je mogao i sanjati da će se ovako brzo sve odviti. Debi, gol, pa još i glavom – kaže 172 cm visoki Fran.

- Ne pamtim kad sam uopće bio u kaznenom prostoru kod izvođenja kornera, našao sam se tu jer smo radili akciju za Nižića, ukazala se prilika i zabio sam. Nakon utakmice telefon mi nije prestao zvoniti, svi su zvali, a najdraži su mi pozivi obitelji i Pranjića. Šteta zbog poraza, po šansama i onome što smo pokazali u većem dijelu susreta, mogli smo voditi i 3-0, ali nas je Rijeka kaznila...

Zamjenu je sam tražio.

- Igrao sam puno za B momčad, nakon toga smo naporno radili i pripremali se za Rijeku, trener je kazao da igram maksimalno koliko mogu, poginuo sam na terenu i morao van. Bit će bolje kad uđem u ritam. Sada nas čeka ogled sa Splitom, protiv mog velikog rivala Marka Roga. Puno puta smo igrali jedan protiv drugoga dok je on igrao u Varaždinu, a ja u Zagrebu...