Game over: 'Bilić girls' bez šansi u ogledu s Englezima

Klasični nokaut! Otvorena usta i lica naših navijača prekrivena rukama, težak šok. I nakon utakmice orilo se “Moja domovina”, “Hrvatska, Hrvatska”... Samo su tribine bile na visini. Ali i te su pjesme zvučale kao rekvijemi, nisu uspjele obrisati osjećaj poniženja. Englezi su “haklali”, uzeli naše u ševu, dodavali se koliko su htjeli... Kao da su naši prvi put igrali nogomet, kao da su se upoznali tek prije utakmice. Izgledalo je kao da su Walcott, Rooney, Lampard i društvo našima obrisali pod. Slaven Bilić, najomiljeniji hrvatski izbornik, dvaput je rušio Engleze, jedanput Nijemce. Ali ostat će i zapamćen kao prvi čovjek koji je izgubio kvalifikacijsku utakmicu u Maksimiru, u Hrvatskoj.
Mit o nepobjedivosti trajao je 14 godina, jedanput je morao pasti. Ali ovako tragično, ovako tužno, najveći poraz Hrvatske ikad. I doista, ne sjećamo se kad smo izgledali ovako nemoćno i jadno. Velik je to udarac Bilićevoj karizmi, njegovu trenerskom opusu. Fabio Capello očitao mu je lekciju, postavio Walcotta na Pranjića i dobio utakmicu. Ali bilo bi lako da je Pranjić bio jedini problem. Nije to bila prava utakmica ni za Niku Kovača, koji više i nije u godinama da može u četiri dana odigrati dvije dobre partije. To smo ipak mogli naslutiti...
Pletikosa, R. Kovač, a da ne spominjemo Modrića i Rakitića. Taj “tandem snova” podsjećao je na očajne udavače koje neuspješno traže ljubav. Ma svi su bili tragični. I izbornik i igrači, ali i javnost. Previše su se uljuljkali u priču o velikom timu, o petoj reprezentaciji svijeta. Dečki su igrali kao da će Englezi sami od sebe pasti. Zadnjih dana naslušali smo se priča o Englezima, o tome kako ih ne treba podcijeniti, kako su još veliki. I one priče o Biliću u West Hamu ili Newcastleu sad zvuče smiješno prema gostovanju u Harkovu za mjesec dana. Ukrajina čeka poniženu Hrvatsku. A izgubiti i ondje značilo bi biti daleko od Južne Afrike.