Skoro sam slomio ruku golmanu Dragovoljca na prvom treningu. Messi? Slomio nas je u stotinki!

Lijep je osjećaj vratiti se kući. Dečki su super, trenerski stožer vrhunski, cijela organizacija... Često sam u klub svraćao na masaže i kavicu, nije mi ovo ništa novo, samo što sam sad dio momčadi. Otprije znam Ivana Banića i kondicijskog trenera Krešimira Šoša, započeo je novi stoper Gorice Jozo Šimunović.

POJAČANJE U OBRANI Šimunović je potpisao za Goricu!

Mnogo je toga rekao Jozo (27) u podcastu 442 na sat, a prisjetio se raznih trenutaka, od samog starta karijere pa sve do povratka u HNL.

Što se događalo u godini bez kluba?

- Tu sam već godinu dana. Istekao mi je ugovor u Celticu, morao sam uzeti pauzu da se odmorim, da zaliječim problemčiće koje sam vukao cijelo vrijeme. Malo se to sve odužilo. Kad je završio prijelazni rok, malo sam se okrenuo i fakultetu, upisao sam sportski menadžment, ali javio mi se onda predsjednik Nenad Črnko i sve smo se brzo dogovorili. Tu sam, zašto tratiti vrijeme bez kluba i igara.

Pokretanje videa...

01:20

Nogometaši Gorice slave pobjedu | Video: HNK Gorica

U ljeto 2015. otišao je u Celtic za 7,5 milijuna eura. Nije mogao ni zamisliti da će 2021. biti igrač Gorice.

- To je tako, život je takav. Ne znate što vas čeka sutra. Dosta toga mi se okrenulo doslovce preko noći - slegnuo je ramenima Šimunović.

A kako je bilo u Celticu, velikanu škotskog nogometa?

- Sve ono što nisam imao u Dinamu, tamo sam dobio. Tamo sam se preporodio i uvijek će mi Celtic ostati u srcu. Oni ljudi, oni navijači. Nisam se mogao okrenuti, slikali su se i s mojom obitelji. Potpuno drugačija kultura, drugačiji stav ljudi prema klubu i nogometu općenito. Celtic je tamo kao religija, a igrači tog kluba iznad svega.

Je li to bilo zamorno?

- Znalo je biti. Nakon utakmica smo morali ostajati i po dva sata. Misliš da će se sve raščistiti, ali oni svejedno čekaju s papirićima u rukama i kemijskama. Imao sam dana kad se nisam osjećao dobro, a onda bih otišao u grad u šetnju i ti ljudi bi me podigli. Kad sam išao u restorane, ljudi su mi plaćali pića. Stvarno sam se toga nagledao i doživio. Svi te žele pozdraviti, čestitati na dobro odigranoj utakmici.

Škotski nogomet slovi za iznimno grub?

- Igra se na 'fiziku', da. Ako nema krvi, nema ni faula. Dobro je to, očvrsneš. Odgovaralo mi je to nakon HNL-a. To je bilo potpuno novo iskustvo u mojoj karijeri. Naglasak je na ritam i tempo. Kad bismo došli u Europu, bilo bi nam malo čudno - nasmijao se Šimunović.

Kakva je atmosfera bila na Old Firmu, derbiju protiv Glasgow Rangersa?

- Na zagrijavanju i u početku utakmice nema komunikacije sa suigračima jer ne vrijedi, od buke i dernjave ne čuješ ništa. Igramo se pantomime. Nakon 20 minuta ne možeš više riječ progovoriti jer te zaboli grlo.

Čuvao je i Lea Messija koji im je zabio dva gola u pobjedi (2-0) na Celtic Parku.

- Sigurno da ti je drago što možeš igrati protiv takvog igrača, ali na terenu je druga slika. Ja se fokusiram na svoje zadatke, a utakmica je otvorena. Oni su u tom trenutku bili na nivou, a baš je bio gušt igrati protiv njega, Suareza i Neymara. Nema tu pripreme, moraš biti na 100%, a sve ovisi o trenutku. Bila je situacija da je Messi radio što nijedan napadač nije do sada. On se samo kretao i promatrao nas obrambene igrače kad smo mi imali loptu, a onda je to iskoristio u stotinki sekunde, a onda izgubiš utakmicu za jedan gol. Onda sam pomislio, stvarno je poseban.

A koji mu je najdraži trenutak u dresu Celtica?

- Utakmica protiv Kilmarnocka koju smo igrali nekoliko dana nakon što je preminula legenda s brojem 5 Billie McNeal. To je protivnik koji uvijek izvuče neku 'nulu', a 1967. Billie je digao trofej Lige prvaka s Celticom. Protiv Kilmarnocka sam ja s brojem 5 na leđima zabio za 1-0 u 67. minuti. Takav krik i pljesak na stadionu nikad neću zaboraviti. Broj 2 je start na Old Firmu na Ibroxu kad sam 'digao Millera' u zrak. 

A velik dio epizode o Celticu su, nažalost, obilježile ozljede.

- Došao sam tamo i nakon šest mjeseci se desila povreda hrskavice. Bio sam sam s obitelji, nikog od ljudi koji su trebali biti uz mene u nogometnom svijetu - nisu bili uz mene. Dosta me unazadilo, ali izvukli smo to nekako i vratio sam se. Prvo sam pauzirao devet mjeseci, a s tim se treba nositi. To je neki križ koji mi igrači moramo prihvatiti jer bez toga nema uspjeha. Volio bih da nisam bio u toj situaciji, ali kad sam prvi put pokušao stati na nogu i vidio koja je to bol... Rekao sam sam sebi da neću stati i uspio sam se vratiti u rekordnom vremenu

Istaknuo je Šimunović da se HNL jako digao u ovim godinama kad ga nije bilo te da se veseli povratku na hrvatske travnjake. A sve je počelo prije dvadesetak godina u Gornjoj Lomnici, točnije u NK Meštrice.

- To je bio moj prvi klub, tad me nije zanimalo ništa drugo nego da igram. Bio sam najmlađi, igrao sam sve. Tata je bio vojnik pa smo ujutro imali tjelovježbu, a on to prakticira i dan danas u 60-im godinama. Njegov karakter i primjer nam je u mnogočemu pomogao te nas je gurao kad nam je bio trener i disciplina je bila naglašena. Radnik sam, a bez toga nema ni uspjeha. Nakon toga sam završio u Dragovoljcu s 11 godina. Moji mlađi bratići imali su trening, a ja sam sastrane na betoncu igrao sa dečkima iz okolnih zgrada. Njima je 'zafalio' igrač na terenu, ja sam pitao mogu li ja i uključio se. Nešto smo malo pucali po golu, a to nikad neću zaboraviti i možda je ružno reći, ali malom na golu je skoro pukla ruka. To je bio trenerov sin, a trener mi je rekao da se samo javim u stariju grupu i tako je to krenulo. Za svoje godište sam igrao napadača, a za starije libera, a nakon godinu dana me trener Dinama vidio na selekciji ZNS-a. Dovoljno je bilo pitanje 'hoćeš li', ja sam rekao da hoću.

Nakon toga stigao je u Dinamo u kojem je proveo idućih devet godina prije odlaska u Škotsku. Promijenio je nekoliko trenera u mlađim selekcijama, a kad se priključio seniorima, 'nije to bilo idealno' jer su mnogi sumnjali u njega.

- Nakon tog svega stiglo je pet prekrasnih sezona u Celticu. No, ne treba previše slušati to sastrane, komentare od ljudi koji možda nikada nisu potrčali ili šutnuli loptu. Ali ne treba ni bježati od toga - biti upućen u sve, ali znati što je ispravno, a što nije - zaključio je novi stoper Gorice.