Prijatelj i ja dogovorili smo se na kavi i u dva mjeseca registrirali klub RK Alfa ZG, igrat ćemo 3. HRL. Sad mijenjam i poziciju, a volio bih da nam na treninge s najmlađima dođu i Kuzmanović, Srna, Mandić, Martinović..., kaže Karlo Godec
Sport
Komentari 0Prijatelj i ja dogovorili smo se na kavi i u dva mjeseca registrirali klub RK Alfa ZG, igrat ćemo 3. HRL. Sad mijenjam i poziciju, a volio bih da nam na treninge s najmlađima dođu i Kuzmanović, Srna, Mandić, Martinović..., kaže Karlo Godec
Prije godinu dana donio sam veliku odluku. Nakon 20 godina prestao sam igrati rukomet i nije mi bilo lako to odlučiti. Nisam mislio da ću se ikad vratiti, a još manje da ću osnovati klub s prijateljem.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Nakon godinu i nešto dana uslijed drugih životnih izazova, a ispala je to samo jednogodišnja stanka, Karlo Godec (27) vraća se rukometu. Za populaciju izvan sporta Gospodin Savršeni, za onu sportsku svojedobno i hrvatski reprezentativac, vraća se prvoj sportskoj ljubavi. I to u klubu koji nosi njegov vlasnički supotpis - RK Alfa ZG.
- Dogovorili smo se prijatelj Luka Zlatarić i ja da ulazimo u ovaj projekt doslovno na kavi na moru krajem srpnja. I, evo, u dva mjeseca registrirali smo klub, osmislili ime, opremu, postavili webshop, društvene mreže... Prijatelj je birao ime i grb, rješava i papirologiju, a ja sam bio zadužen za opremu, marketing itd.
Odakle ideja za takav pothvat, praktički poduzetničke prirode?
- Prestao sam igrati rukomet jer više nisam imao motivacije s obzirom na to da je rukomet među sportovima od kojih u Hrvatskoj ne možeš živjeti. Nisam htio igrati u inozemstvu i tad sam odlučio da idem raditi nešto drugo jer od nečega moram živjeti. I tako sam došao na ideju. Luka, s kojim sam igrao prije 10 godina u Medveščaku, i ja odlučili smo ponuditi djeci sportski duh, da pokažemo da nije sve u financijama. Nismo znali koliko će nas sve stajati, što sve moramo napraviti, a, evo, sad imamo 50-ak djece u rukometnoj školi, uglavnom iz Pavleka, koji su se ugasili i gdje je sadašnji naš trener Marko Črnelč radio kao trener. Imamo U-11, U-13, U-15 ekipu, seniorsku momčad...
Seniorska momčad kreće, prema pravilima, od najnižeg ranga, 3. HRL.
- Svi smo igrali zajedno kad smo bili djeca, svi smo iz istog kvarta, Španskog i Malešnice, igrali smo u Medveščaku. I mnogi, osim mene, nisu igrali od tih dana. No, svi su bili oduševljeni za ovaj tzv. reunion. U momčadi nas je 20-ak, treniramo dvaput tjedno. Plaća nema, ali svi smo nabrijani na ovu priču. Možda je i bolje da krećemo od početka jer dečki zaista nisu dugo igrali i treba vremena da se posložimo, kondicijski pogotovo. A i financijski je zahtjevnije, utakmica u ovom rangu stoji nas 500 eura, a u rangu iznad 1000. Najsretniji bismo bili da idemo stepenicu po stepenicu, ali sve će ovisiti i o financijama i mogućnostima. Prvu utakmicu igramo u subotu u Kutiji šibica (19:30) protiv Mladosti iz Svetog Martina, a igrat ćemo povremeno i u Sutinskim vrelima.
Planirate gledateljima ponuditi nešto više od igre i rukometa...
- Tako je, po uzoru na inozemstvo, gdje je utakmica i zabava, gdje se može pojesti i popiti, kao da ste na "eventu". Nemamo još toliko sponzora da sve možemo financirati, evo, moja je firma sponzor za opremu, a želimo sve raditi transparentno, pa tako i svi roditelji mogu vidjeti kamo ide svaki euro. Zasad smo usredotočeni na marketinški dio, a cilj nam je djeca zavole rukomet i da se što više bave sportom te da napravimo stabilan klub kako igrači ne bi morali odlaziti u inozemstvo da bi preživjeli ili da ne odustaju od rukometa.
Vi mijenjate poziciju nakon povratka?
- Dosta je bilo krila, sad ću biti srednji i lijevi vanjski. Uvijek sam to htio i igrati. Iskreno, ne mogu vjerovati što sam napravio i što smo napravili. Rekao sam da se neću vratiti, pa sam se opet vratio i to s prijateljima iz djetinjstva.
Što kažu ostali kolege rukometaši?
- Nitko ne može vjerovati, čak su se neki bivši reprezentativci i premišljali da bi možda došli igrati za nas, ali ne mogu otkrivati o kome se radi. No, evo, mogu reći da ćemo nastojati da neki reprezentativci, s kojima sam igrao poput Martinovića, Srne, Kuzmanovića, Mandića, kad budu u mogućnosti, dođu na naše treninge i razvesele naše najmlađe rukometaše.
A što na sve to kaže vaša Kaja?
- Stalno mi je govorila zašto više ne igram rukomet. Evo, sad je dobila priliku, i ona se sprema i jedva čeka subotu da može navijati.
Jeste li spremni opet na život s manje slobodnog vremena?
- Ma uvijek ima vremena za sve, putovanja itd. Treninzi su mi, iskreno, dobro došli jer kad si profesionalac, jedva čekaš slobodno, a sad sam u zadnjih godinu dana malo otišao "ukrivo" što se tiče fizičkih aktivnosti.
Lijepa, zdrava priča, a s takvom podlogom tko zna što će sve budućnost još donijeti...
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+