Horvat neće mijenjati, čekamo Stepančića i Pavlovića, a možda je vrijeme za Stipu i Hansena...

Kaže Marino Marić, sa svojim tipičnim mostarskim humorom koji razbija svaku depresiju, "napravili smo korak naprijed, barem se nitko nije oprostio". Naravno, teško je bilo prihvatiti činjenicu svima, a pogotovo igračima, da je od ciljanog zlata Hrvatska završila 15 mjesta niže. Međutim, vremena za rezove i eksperimentiranje nema previše niti za isto realno ima takve potrebe znajući da ćemo se kroz sljedećih mjesec i pol valjda zbrojiti sa zdravljem. A u motiv ne treba nakon ovoga ni sumnjati.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:46

Poruka novog izbornika Horvata | Video: Hrvatski rukometni savez

Novi izbornik Hrvoje Horvat, kaže, vjeruje u sve one koji su bili u Egiptu, što znači da možemo računati na minimalne promjene, tj. uglavnom tek povratak onih koji bi sigurno bili u Egiptu, a to je prije svih Luka Stepančić. Vjerojatno i Domagoj Pavlović zamisli li njega ili Duvnjaka više kao lijevog vanjskog. 

U svakom slučaju, kandidata ima i za ovo što slijedi, a i za ono što slijedi poslije. Evo ih:

Golmani:

Bez obzira što nije krenuo protiv Danske kao broj jedan, Marin Šego i dalje je naš prvi izbor i broj jedan na golu. Nije u Egiptu napravio čuda osim protiv Katara obranivši četiri sedmerca, no u gradu u kojemu igra ne sumnjamo da će to opet biti pravi Šego. Pešić je bio korektan, najbolji protiv Argentine, ali ne više od toga da se drugi ne bi nadali potencijalnom mjestu. Mate Šunjić bio je treći izbor i mijenjao je Šegu dok smo ga čekali, a budući da je Moreno Car u Nexeu, i na njega će Horvat sigurno ozbiljno računati. Na Filipa Ivića koji se traži kroz Celje za sljedeću akciju još uvijek teško, kao i za Dinu Slavića koji je među najboljim golmanima u španjolskoj ligi, dok se Matej Ašanin, lanjska Šegina zamjena, uklopio u loša izdanja PPD Zagreba.

Lijevi vanjski: 

Na lijevoj strani neupitan je samo Marko Mamić koji je odigrao dobar turnir u Egiptu, ovaj put više u napadu nego u obrani. Mijenjali su ga mladi Jaganjac i Šarac, ali nijedan nije dobio pravu priliku ni dokraja iskoristio ono što je dobio. Kod Horvata će je biti, izvjesnije, opet za Jaganjca s kojim je radio u Nexeu, dok se izbornik mora odlučiti od ostaloga što mu više treba, šut za razbiti zonu što može dobiti s Mandalinićem koji se digao u Makedoniji ili više obrana što će dobiti sa Šarcem ili eventualno Hrstićem. Komplet, uz Šarca, ima, pak, u Anti Kuduzu, hrvatskom Hansenu koji će sljedeće sezone u Vardar.

Srednji vanjski:

Mislili smo da smo ovdje najmirniji, pa je ispao najveći problem jer Domagoj Duvnjak nije bio pravi, Cindrić se ozlijedio nakon prve utakmice, a iz ozljede je tek izlazio Igor Karačić. Četvrti bi izbor bio Domagoj Pavlović čije bi nam mogućnosti jako dobro legle u Egiptu da se nije ozlijedio. Pavlović je igrač čije nam kvalitete trebaju, kako god, iako zbog visine i obrane prednost za Montpellier ispred njega više naginje pravom lijevom vanjskom. No, sve će ovisiti o zdravstvenom kartonu i bude li kakav želimo, Horvat će imati slatke brige sa srednjim bekovima.

Desni vanjski:

Ne znamo za što bismo sve bili kadri da je prošle godine Stepančiću ispomoć bio Martinović i nadamo se da ćemo njih dvojicu konačno ugledati u paru u Montpellieru. Stepančić nije igrao od veljače prošle godine, što je ogromna pauza, i tek mora uhvatiti formu. Bude li tako, naravno da nije upitan. Martinović se potvrdio i njegove mogućnosti nadilaze ono što je pokazao Luka Šebetić koji je imao šansu kao prvi Červarov izbor, ali nije je iskoristio iako zbog obrane ima mali plus u odnosu na Martinovića. Šime Ivić je opcija zatreba li, ali zasad je, uz Stepančića, Martinović u prednosti. Barem se tako čini...

Lijeva krila:

Možda su u Egiptu "gušili" jedan drugog jer niti je Štrlek pokazao previše od svoje napadačke kvalitete s kojom je godinama među najboljim lijevim krilima na svijetu niti je Mandić pokazao previše od svoje obrane, pa posljedično nije imao puno prilike u napadu koji je češće tražio desna krila i zbog čega je djelovao nervozno. Međutim, obojica su neupitna i definira li Horvat ulogu za obojicu, to će biti veliki plus. Mihić tradicionalno čeka prvi u redu, pa onda i Ravnić, Jelinić...

Desna krila:

Da, imaju godina, ali od Malog i Manjeg još uvijek nemamo boljih. I dok će željeti i htjeti, bit će unutra jer još nema te konkurencije koja bi ih ozbiljnije ugrozila dok igraju najbolji, a ne mladi i stari. Čupić je donio dosta toga svojim povratkom, više autoriteta u svlačionici, a malo ipak manje sigurnosti kakvu smo možda očekivali i sa sedam metara. Mladi Mileta iz Horvatovog Nexea trebao bi biti taj koji će nositi desno krilo u budućnosti, no tek iza Tokija ako ili Horvat ili Čupić odluče tada da je bilo dosta. A onda u priču ulaze i Božić Pavletić, Matanović i Vida. Svi su već osjetili veliko natjecanje, no nitko se nije posebno nametnuo da bi se reklo da je taj.

Pivoti: 

Červar je, u nestašici srednjih bekova, prijavio četiri pivota za Japan, a onda jednog (Šipića) nije ni koristio. Marino Marić potvrdio se kao naša najbolja napadačka opcija, dok je Musa i dalje šef obrane bez obzira što ta obrana nije izgledala nikako. Šipić i Brozović izmjenjivali su se na tribinama i treba izvagati treba li nam više Šipićev napad ili Brozovićeva obrana. A obojica mogu odraditi i ono drugo. Ako Horvat izabere Brozovića zbog obrane, onda u vanjskoj liniji prednost može dati napadu. Također, Horvat jako dobro poznaje visoke mogućnosti mladog Pribetića kroz Nexe, a ako već za Montpellier nije opcija, svakako treba za budućnost pogledati što u makedonskom Pelisteru s Mandalinićem radi Tomislav Kušan. A i Krešimir Kozina u Njemačkoj.