Hrvat koji je ostvario američki san: Uživao sam na Havajima, a onda šok - FBI mi uhitio trenera

Upravo ste završili srednju školu, napunili 18 godina, čeka vas prvi profesionalni ugovor... Ali, ono što vi napravite, bude - ovo:

- Samo sam sjeo na avion i otišao iz Hrvatske.

I nađete se, poput glavnog junaka ove priče, vaterpolista Marina Dašića, u centru - Los Angelesa. Vašem, njegovom, novom domu sljedeće četiri godine. 

- Oko mene je bilo kao u filmovima, automobila kao u priči, ona tipična američka gužva kroz koju se ne možeš probiti tri dana. Sjećam se da me je trener odmah zvao, samo me htio čuti.

Tako je, filmski, počeo američki san danas 22-godišnjaka i najmlađeg ikad koji je zaigrao za prvu momčad Mladosti,  sedmerostrukog prvaka Europe, s 14 godina i "nešto" dana, a u koju se krajem prošle godine vratio nakon četverogodišnjeg školovanja u SAD-u. Gdje početak nije bio posut laticama jer doma, mame i tate više nije bilo u blizini.

Napokon stigla diploma

- Prva tri-četiri mjeseca bila su mi najgora u životu. Najviše jer se uopće nisam pripremao na to da ću otići. Pa sam nakon nekoliko dana shvatio da ne idem kući. Kad sam se vratio prvi put, nije mi bilo drago ponovno otići u Ameriku. Ali, malo po malo išlo je sve bolje i bolje.

A završilo je gore spomenutim ostvarenjem njegovog američkog sna - osvajanjem naslova sveučilišnog vaterpolskog prvaka s USC-om (University of South California). S obzirom da su ondje prošli već mnogi Hrvati (Cimerman, Žagar, Jurić, Čizmić, Pintarić), kod nas je poznat i kao University of South Croatia.

- I University of spoiled children (razmažene djece, nap. a.) - nadopunit će nas mladi Zagrepčanin prije nego smo tražili objašnjenje.

- To je, zapravo, privatna škola i kao takva jako puno košta. Ali ondje je, za razliku od, primjerice, UCLA-a, za sve ista, Amerikance i strance, cijena stipendije, 75 tisuća dolara.

Da, sitnica. Objasnite nam zašto baš USC.

- To je bio jedini koledž na koji sam htio ići. Marko Pintarić, nekadašnji naš mladi reprezentativac i igrač Medveščaka, došao je u Zagreb i nazvao me u 7 ujutro, dok sam još spavao. Potom smo se moji roditelji i on našli na kavi i tu je sve, zapravo, počelo. USC je vodio Crnogorac Jovan Vavić, najtrofejniji vaterpolski sveučilišni trener, imaju najbolji vaterpolski program, osvojili su šest prvenstava zaredom, ali nisam odmah mogao dobiti punu stipendiju, već otprilike 80 posto. Plan je bio da dođem sljedeće godine kad bih mogao dobiti punu, ali kako su oni izgubili prvenstvo te godine, Jovan je zvao i dogovorio se s mojim ocem da dođem odmah. Otac je pristao i platio nešto.

NEIZVJESNA BUDUĆNOST Novi udarac za Mladost: Ostala je bez pozivnice za Ligu prvaka

Što je jednog tinejdžera toliko "zasvrbjelo" da se upusti u takvu životnu avanturu?

- To što u Hrvatskoj nije moguć normalan završetak fakulteta uz istovremeno bavljenje profesionalnim sportom. Postoje iznimke, i njima kapa do poda, ali ja sam odlučio da idem napraviti sve što mogu da imam i tu opciju Amerike.

Baš u Mladosti ima još jedan koji je uspješno prošao isto, reprezentativac Lovre Miloš. Je li vam on bio savjetnik?

- Apsolutno mi je pomogao njegov primjer, puno sam razgovarao s njim. Kad sam odlučio ići, mnogi su mi govorili da mogu zaboraviti na vaterpolo, ali sad vjerujem da su se stavovi promijenili. Kad se Lovre vratio i postao reprezentativac, to mi je dalo motiv.

Iako je, tek ni mjesec dana nakon odlaska, propustio osvajanje svjetskog zlata s juniorskom reprezentacijom (U-18) u Podgorici. Ali barem je godinu dana kasnije bio dio srebrne U-20 reprezentacije na SP-u u Beogradu. Osobno ga, pak, pamtimo najviše po briljantnim igrama na Europskim igrama u Bakuu 2015. godine. Tad se već vidjelo da će od "malog" biti nešto.

- Istina, taj mi je turnir bio najbolji u životu. Međutim, nakon prve godine u Americi bio sam pozvan u juniorsku reprezentaciju za SP u Beogradu, a nitko nikad iz SAD-a nije bio pozvan ni u jednu reprezentaciju, bilo juniorsku ili seniorsku. Tu sam dobio nadu da se mogu vratiti profesionalnom vaterpolu.

Ne da se vratio, premda ga je, doduše, odmah po dolasku spriječila ova pošast korona virusa, pa je odigrao tek tri utakmice, nego je na prvom sljedećem treningu imao što pokazati suigračima u svlačionici. 

- Baš mi je nedavno stigla diploma. Dok je nisam dobio, nisam ni imao doživljaj da sam diplomirao. Završio sam poslovnu administraciju, u četiri godine uspio sam ugurati tri i pol budući da sam posljednje ljeto ostao u SAD-u u ljetnoj školi kako bih riješio ta dva predmeta koja bi mi ostala.

Dizajnirao prstenje

Zima, pak, 2018. godine ostat će zauvijek urezana u memoriji. USC je vratio titulu NCAA prvaka, jubilarnu desetu.

- Prije nego sam došao, izgubili su dvije godine baš nesretno. Pa smo sa mnom još dvaput izgubili u finalu, ukupno četiri. Međutim, onda se dogodila rotacija generacija, stigla je, da kažem, malo bolja ekipa i van bazena.

Recite slobodno - stigli su Hrvati!

- Pa, 'ajmo reći.

Pa, 'ajmo pojasniti. Uz Marina u momčadi su bila i dva bivša jugaša Jacob Merčep i Luka Karaman te Marko Pintarić kao pomoćni trener.

- Pun pogodak bio je Jacobov dolazak. On je bio i MVP finala. Bilo je 2000 ljudi na utakmici, ludnica. Osjećali smo se kao NBA zvijezde, navijači su tražili da im damo petice, a ja mislim u sebi: "Pustite me, ni ne znam kako se to radi". Organizacija je stvarno top, ništa ti ne nedostaje. Ma, kažem, osjećaš se poput NBA zvijezde. Da, to je bio moj američki san - prepričava zvijezda - završnog ispita.

- Sjećam se kad sam došao prvi sljedeći put na fakultet, na završni ispit, i kad sam ga donio profesoru, on ga nije stavio na hrpu, već sa strane. I rekao mi je: "Pa vi ste osvojili prvenstvo". Dao je mobitel svojoj pomoćnici dok su drugi rješavali ispit i rekao da nas uslika. Svi su ostali u čudu. Ma, ljudi toliko cijene kad osvojiš nešto da je to nevjerojatno, baš genijalno. Prezentirali su nas i u LA Coliseumu na koji stane 70 tisuća ljudi. 

Skoro pa se toliko uguralo i na proslavu.

- Bila je nedjelja i svi su se sportaši i studenti okupili u lokalnom lokalu. Svi su bili u majicama, kapama, tad su u LA-u bili i moji roditelji. DJ-a, nažalost, nismo imali, pa smo sami nešto "miksali". Je li bilo i hrvatske glazbe? Tada ne, ali mogu reći da su s vremenom prihvatili našu glazbu, a pogotovo su pročuli za nas Hrvate nakon srebra na SP-u u nogometu. "Oh, you are World Cup runners-up", govorili su. 

U Marinovu slučaju ima u cijelom snu još jedna posebnost. On je bio kapetan te šampionske momčadi.

- Nametnuo sam se kao lider u toj prvoj godini nakon rotacije. Očekivao sam da bih mogao biti kapetan, ali bila su nas trojica jer ima nas 30-ak u ljudi pa ipak to treba sve kontrolirati. Ja sam bio, takoreći, vaterpolski lider, drugi je držao ponašanje pod kontrolom, a treći je bio zadužen za održavanje mira. 

Njegova kapetanska uloga imala je još jednu čar. Znate da su posebnosti američkih profesionalnih liga, odnosno prvaka - prstenje. E, toga ne samo da ima i na sveučilištu, već ih je ovaj mladostaš - dizajnirao!

- To je tradicija i glavna čar. Nitko u SAD-u ne govori da je osvojio titulu, nego prsten. Svaki ima svoje ime i prezime te broj. Ja sam tu godinu imao broj četiri iako je šestica moja. Bila smo nas dvojica kapetana, ja sam davao ideje i oni su se složili oko kreacije. Je li na sigurnom? Naravno, tu je. Dobili smo još mali pokal i sat, a prsten dođe tek nakon nekog vremena. Još sam odrađivao i razne intervjue na tjednoj bazi, snimanje videa za Daily Trojan. U jednom su me članku oslovili s Croatian Sensation.

Nakon nekog vremena običaj je da prvaci posjete i Bijelu kuću, ali...

- Predsjednik, sada je to Donald Trump, odredi jedan datum u godini kada nas može primiti, a mi smo u to vrijeme bili u San Franciscu, igrali finale konferencije što nismo mogli odgoditi. Žao mi je, naravno, što ga nismo vidjeli, tu kosu, stav, da vidim hoće li povući kod rukovanja, ha-ha.

Westbrook za modu

Godinu kasnije skoro su opet došli do šanse da stisnu ruku jednom od najmoćnijih ljudi na svijetu, ali izgubili su od velikih rivala sa Stanforda u utakmici koju ima sve elemente za filmsku priču. Da dan bude teži, bila je to Marinova oproštajna utakmica.

- Bez obzira na poraz, nekako mi je draga ta utakmica. Bilo je to finale prije finala i znalo se da će onaj tko dobije, na kraju i osvojiti, a Stanford nije 20 godina. Gubili smo pet-šest razlike, odveli utakmicu u produžetke, a nakon drugog igralo se na zlatni gol. Ma, genijalna utakmica. Nekako tada nisam mogao vjerovati da je sve završilo. Baš smo bili povezani svi, cijela ta naša generacija, i stariji i oni mlađi koji nisu uspjeli vidjeti što je, zapravo, Jovan bez kojega nam je to bila prva godina, institucije, straha i trepeta. Njega su se svi bojali.

Crnogorca, koji osvojio ukupno 16 titula (deset s muškarcima, šest s djevojkama) i čiji sin Marko igra za američku reprezentaciju, u ožujku prošle godine uhitio je FBI zbog velike afere u kojoj je on bio među 50-ak osumnjičenih za mito i korupciju. Ukratko, Vaviću se sudi da je primio novac, a u igri su bili milijuni dolara, kako bi djecu onih malo dubljeg džepa predstavljao kao kvalitetne sportaše i omogućio im upis na fakultet.

- Tada je bio tzv. "spring break" i on je sa ženskom ekipom bio na Havajima. I mi smo odlučili otići tamo budući da su karte bile jeftine. Jedno nas je jutro Jacob Merčep nazvao i pitao jesmo li vidjeli što se dogodilo, da su uhitili Jovana. Nitko nije mogao vjerovati, bila je prava ludnica. On je dobio otkaz i nismo znali tko će nas preuzeti. Kao momčad sastavili smo pismo koje sam osobno predao sportskom direktoru faksa da nam trener bude Pinta.

Havaje, sudbina je tako izabrala, neće pamtiti baš po najboljem, ali, srećom, ne nedostaje čovjeku u SAD-u mjesta za posjetiti.

- Prošao sam veći dio Kalifornije; San Francisco, San Diego, San Jose, pa New York, bio na Grand Canyonu, Las Vegasu...

I hoćete li nam se otkriti što se dogodilo u Vegasu ili će to ostati tamo? 

- Nemam što za otkriti jer nisam se smio tada još kockati, ha-ha.

Eh, ti američki zakoni. No zato je otkrio - i prihvatio - drugačiji modni izričaj.

- Da, promijenio se moj stil iako pokušavam ostati u "hrvatskim okvirima". Uvijek volim pogledati što nose NBA zvijezde P. J. Tucker i Russell Westbrook koji je u NBA poznat kao modno najosvješteniji lik. No, definitivno mi je porasla ljubav prema tenisicama koje obožavam. Dobro, nije to sad u ekstremima.

Život je u Hrvatskoj

O kakvim ekstremima uopće pričamo?

- Imam ih 30-ak, ali nije to ni blizu za jednog našeg trenera. On je svaki dan, mislim, dolazio u drugim tenisicama. Ima nekih koje nije ni obukao, a kad bismo išli na putovanje, uvijek bih sjedio s njim i pričali bismo o tome. Ma, biram uvijek nešto posebno.

A takve su...

- Air Jordan, imam ih nekoliko. "Jedinica mi je najdraža, nije loša ni "trojka".

Želite li možda u budućnosti dizajnirati vlastitu liniju? Mislimo, ako ste već mogli prstenje...

- Uh, daleko je to. Mislim da ipak nisam za to, radije ću raditi nešto drugo pa si osigurati sredstva da kupim takve stvari, da nije bez veze diploma tu.

To definitivno, uvjereni smo, neće biti slučaj. Ali prije velikih poslovnih stvari tek vas, i tome se malo više radujemo, čekaju one u bazenu.

- Nastavit ću dok vidim da ima smisla jer vaterpolo je moja prva ljubav i bilo mi je teško otići. Ne znam jesam li sad bolji igrač, ali znam da lošiji svakako nisam. Naučio sam nešto što ovdje ne bih, vidio neku drugu viziju. Naravno, nemam to iskustvo koje bih dobio da sam ostao ovdje i igrao protiv najboljih na svijetu, ali ne razmišljam o tome što sam propustio u tim godinama, za koje mnogi govore da su najbitnije, jer ima dosta primjera onih koji su iskočili kasnije. A u svakom slučaju imam diplomu i još vremena da se pokažem te da sam ipak tamo četiri godine igrao kvalitetan vaterpolo.

Hoće li Marina ta diploma u budućnosti možda opet odvesti u SAD? 

- Nisam zatvorio tu opciju, ali uvijek sam govorio da je moj život ovdje. U Americi sam napravio sve što sam zamislio, stekao prijatelje za cijeli život. Volim biti doma, volim Hrvatsku i lijepo mi je...

Pa neka netko kaže da mjere za ostanak mladih u Hrvatskoj ne djeluju...

Propustio Kobejev govor

- Jedan dan govor je držao Kobe Bryant, što ja nisam znao kada sam prolazio i vidio hrpu ljudi. Gledao sam što se događa, pa kad sam shvatio, ubedirao sam se. Bio je ovdje i LeBron James otkako igra za Lakerse, ma fakultet je pet minuta od Staples centra, čak se vidi niz ulicu, a ja sam živio u kući dvije ulice dalje.

Poznati s USC-a

- Tu su studirali košarkaši DeMar DeRozan, Nikola Vučević, Nick Young, Taj Gibson, igrači američkog nogometa Reggie Bush, Sam Darnold, išle su ovdje kćeri Sylvestera Stallonea, Steven Spielberg ima svoje zgrade, pa ovo slovi za najbolju filmsku školu na svijetu.

Primjer Grka Genidiouniasa 

- On je rekorder NCAA-a i uspio je napraviti vrhunsku profesionalnu karijeru. Međutim, mnogima ovdje to nije cilj jer im nije zanimljivo. Dok je bio Jovan tu, došli bi, on bi ih "izrešetao" i onda bi išli raditi. Sa mnom je sada igrao američki reprezentativac Daube koji je odličan, a prošao je kroz NCAA i mađarski reprezentativac Erdelyi.

Drugačija pravila

- Malo su drugačija i stil suđenja općenito je drugačiji. Dosta je toga po šabloni, ima dosta akcija nego u Europi, pa dolazi do izražaja i kreativnost. Kad krenu produžeci, nema odluke na peterce. Također, teren je pet metara kraći (25), a postoje i time-outi od 30 sekundi i dvije minute.

GPA pravilo

- Ili "grade point average". On ide do 4,0 i minimalan koji sportaš mora imati jest 2,0. Ako ga nemaš, onda ne možeš u školu, a ako ne možeš u školu, onda i ne možeš igrati. Zapravo je ustrojeno sve da moraš i jedno i drugo. Moj je GPA bio 3,0.

Dnevna rutina

- Postoje dani kad su dvaput treninzi i oni su najteži. Buđenje je u 05.30, trening u 06.15 do 07.30, samo plivanje. Potom faks u 08:00 ili kakav si već raspored odabereš. Traje do 14, a u 15 je teretana, pa od 16 do 18 bazen.

Povratak Mladosti

- Za moj povratak najzaslužnija je Uprava kluba i trener Zoran Bajić. Svi su oni bili jednoglasni da se ja kao “dijete Mladosti” vratim upravo na Savu. Na tome sam im stvarno zahvalan.