Hrvatska na Euru poput Grčke, Danske ili Češke?

Ironično, iako je koncentracija kvalitete na Eurima veća nego na Mundialima, potkrade se i više neobičnih rezultata. "Neobično" je blaga riječ kad govorimo primjerice o Grčkoj, koja je bez ijednog igrača koji je napravio veliku karijeru u Europi postala ništa manje nego – prvak Europe.
No, bilo je još rezultata koji su visoko dizali obrve začuđenih navijača.

EURO 1968.
Svjetski prvaci iz 1966. Englezi suočili su se s poletnom i tehnički nadmoćnom jugoslavenskom momčadi Džajića i Osima i izgubili s 0-1. Jugovići su došli i na korak do zlata, ali je Talijane spasio Domenghini 10 minuta prije kraja. U majstorici, sa šest svježih igrača, Italija je slavila s 2-0.

EURO 1976.
Nizozemska, svjetski viceprvak, došla je u Zagreb s reputacijom atomske momčadi. Kad tamo, atomski je igrala Čehoslovačka, koja je u polufinalu slavila s 3-1, a potom i svladala Nijemce i osvojila trofej čuvenim Panenkinim jedanaestercem.

EURO 1980.
Skupina je sadržavala Italiju, Englesku i Španjolsku, no prvo je mjesto i finale sa Zapadnom Njemačkom pripalo Belgiji. Zaustavio ju je s dva gola korpulentni Horst Hrubesch, po zvanju krovopokrivač.

EURO 1992.
Jugoslavija je izborila nastup u Švedskoj, ali su od nje uoči Eura ostale samo Srbija i Crna Gora. Pa je UEFA u zadnji čas ubacila Dansku. Bez priprema i bez najboljeg igrača Michaela Laudrupa, danski je "dinamit" zagrmio i zaglušio Francusku, Nizozemsku i Njemačku – sve do zlata.

EURO 1996.
Nitko živ nije "zarezivao" Češku na njenom prvom samostalnom izlasku na međunarodnu scenu. Ljudi su govorili o Engleskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Francuskoj...zapravo, o svima osim o Češkoj. A kad tamo, eto čupavih Čeha u finalu. Nijemci su ih slomili tek u produžetku zlatnim golom.

EURO 2004.
Majka svih senzacija. Neki su to nazvali i "najvećim iznenađenjem u povijesti sporta". Uoči natjecanja, Grci su po ugledu bili negdje na nivou Latvije. Međutim, njeni su prosječni igrači bili odmorniji od zvijezda iz drugih selekcija. Vrhunski tjelesno pripremljeni, fanatično motivirani i genijalno vođeni od strane Otta Rehhagela, Grci su dohvatili zlato!
Bunker, individualno markiranje i tri pobjede od po 1-0 u odlučujućim utakmicama. Shema uvijek ista: centaršut zdesna i glava Charisteasa ili Dellasa. Ipak, nitko im nije išta poklonio pa je tehnički gledano njihov naslov bio zaslužen.