Početkom agresije Rusije na Ukrajinu naš nogometaš Ivan Pešić pobjegao je natrag u Hrvatsku, a sada je potpisao za Bjeloruski Dinamo iz Minska
Hrvatski nogometaš otišao iz Ukrajine - u Bjelorusiju: Dobro sam se raspitao gdje dolazim
Prije mjesec dana Ivan Pešić (30) pobjegao je pred ruskom invazijom iz ukrajinske Poltave, a sada se vraća u najbliže susjedstvo, u glavni grad Bjelorusije Minsk, gdje je potpisao ugovor s Dinamom i već u subotu bi mogao upisati i prvi nastup. I dok se svi u Hrvatskoj pitaju zbog čega se odlučio na taj potez, koji su mnogi dočekali s nevjericom, mi smo nazvali Ivana i zatražili odgovor iz prve ruke.
- Zadnju službenu utakmicu odigao sam još u prosincu, od tada sam trenirao i čekao da mi se otvori neka nova opcija. U mojim godinama nije pametno previše sjediti i čekati, i kad sam dobio ponudu iz Bjelorusije, raspitao sam se što me čeka i na koncu odlučio otići. I sad sam tu – javio nam se Ivan iz Minska.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Zvali su me čelnici Dinama još prije tri tjedna. Razmišljao sam što napraviti jer sam i sam čitao sve što se piše i nisam bio siguran kakvu odluku donijeti. Zbog toga sam i nazvao par prijatelja koji žive u Bjelorusiji, čuo sam se i s Filipovićem koji igra za Bate Borisov, Vitusom s kojim sam igrao u Splitu jer i on živi u Minsku, tu je i Slovenac Valenčić... I baš svi su mi rekli da je u Bjelorusiji mirno i da se normalno živi i igra nogomet. Nisam dakle došao ovdje na slijepo, dobro sam se raspitao što me čeka.
No nije u pitanju samo sigurnost u Bjelorusiji, nego i pitanje njihovog odnosa i uloge u invaziji Rusije na Ukrajinu. Barem iz naše perspektive...
- Zvao sam i prijatelje iz Ukrajine i nitko od njih mi nije rekao da ne idem, niti su mi zamjerili što sam potpisao za klub iz Bjelorusije. Rekli su mi da idem igrati i da mislim na sebe i obitelj. Potpisao sam na tri mjeseca uz opciju da se dogovorimo i za dalje na ljeto jer klub ima visoke ambicije, žele ove sezone osvojiti naslov prvaka. Već 15-ak godine godina nisu bili prvi, doveli su dosta Bjelorusa koji su bili prvaci s drugim klubovima, pojačali su se i žele trofej.
Upitali smo ga i zna li da predsjednik Lukašenko navija za njegov novi klub, no pitanje ga je zateklo nespremnoga:
- Pitali su me već neki za to, ali nisam znao za taj podatak, stvarno ne znam je li to istina ili ne.
Zanimljivo je i kako je Pešić uopće doputovao do Minska.
- Letovi su maksimalno reducirani i ne leti se preko teritorija Ukrajine, tako da sam iz Splita preko Zagreba letio za Istanbul, a onda šest sati preko kazahstanskog i ruskog teritorija do Minska. Ukupno oko 20 sati.
Prvi dojmovi su mu dobri.
- Još uvijek se snalazim, prošao sam liječnički, predao dokumente na prijevod i u hotelu sačekao da mi klub pronađe stan. Svi su me dobro primili, drago im je da sam tu, odradio sam tek dva treninga i tek trebam pohvatati konce. Nisam ni u grad uspio otići, ali ovo malo što sam vidio, živi se normalno, grad je velik, preko 2 milijuna stanovnika...
Iz današnje perspektive bijeg iz Ukrajine mu izgleda kao daleka prošlost.
- Iskreno, svima je to izgledali puno dramatičnije nego meni koji sam bio tamo. Nisam bio u ratnoj zoni, a do granice smo se vozili u koloni, bez većih problema, osim na samoj granici preko koje nas nisu pustili pješke, pa smo se morali snalaziti. Sada je to sve iza mene...
I danas se čuje s bivšim suigračima u Ukrajini.
- Čujemo se, svi su živi i u redu, to je najvažnije...