Sport

Komentari 44

Pljesak i gorki plač odjekivali Koprivnicom: Igračice Podravke oprostile su se od svog trenera

Pljesak i gorki plač odjekivali Koprivnicom: Igračice Podravke oprostile su se od svog trenera

Lijes s tijelom pokojnog Zlatka Saračevića u utorak poslije 14 sati rukometašice Podravke, ljudi iz kluba i brojni građani ispratili su za Zagreb. Emocije je bilo teško zaustaviti

Hrvatska se i u utorak oprašta od legendarnog rukometaša i trenera Zlatka Saračevića, koji je u nedjelju iznenada preminuo nakon pobjede svoje ekipe Podravke Vegete.

U sjedištu Hrvatskoga rukometnog saveza brojni poznati upisali su se u knjigu žalosti, a u Koprivnici su se rukometašice pozdravile ispred gimnazijske dvorane Fran Galović u kojoj ih je vodio gotovo tri godine.

POGLEDAJTE VIDEO:

Kad je ulazilo pogrebno vozilo s posmrtnim ostacima Zlatka Saračevića u dvorište ispred dvorane gdje su dotad u nijemom polukrugu stajale rukometašice, odjednom se čuo plač koji je govorio sve.

Emocije rukometašice Podravka Vegete nisu skrivale. Jedna po jedna prilazile su vozilu koje će na posljednji put odvesti njihova omiljenog trenera.

Dopirali su sve glasniji jecaji. Emocije koje dokazuju da je tim djevojkama Saračević bio više od trenera. Neke su rekle: poput brižnog oca.

- Svima nam je jako teško, a curama najteže. Posebno kad dođu na trening i vide da ga nema. Svi su jako emotivno to doživjeli. Imali smo izvrstan odnos. Puno sam od gospodina Saračevića naučila i čast mi je bilo surađivati s njim – kazala je direktorica RK Podravka Vegeta Vlatka Mihoci dodavši da bi zasigurno trener Saračević želio da se okrenu novom danu i novim sportskim izazovima koji su pred rukometašicama. 

Reprezentativno lijevo krilo Podravke Vegete i reprezentacije Crne Gore, Dijana Mugoša, je stala pred mikrofone. Sva je bila slomljena od emocija i vidjelo se da je smrt trenera na nju djelovala poput smrti člana obitelji.

- Ispratile smo ga aplauzom kako dolikuje velikom čovjeku, treneru, igraču…Nikada neću zaboraviti posljednje njegove riječi: "Cure, ja vas volim". On je znao da ga njegova banda najviše voli na svijetu i tako će uvijek ostati. Svaki naš zgoditak, pobjeda… Bit će samo za njega. Svjesne smo da je on bio ponosan na nas i mi na njega. Taj ponos će ga pratiti na nekom drugom mjestu - između ostalog je rekla Mugoša, drhtavim glasom.

Odgovarajući na upit po čemu će ga ona pamtiti, Mugoša je kazala po svemu. Od njegovih šala, dosjetki do vike u kojima nikada nije bilo zločestoće. 

- Najviše o tome što je bio veliki igrač, trener, a iznad sve čovjek – rekla je Mugoša tarući rukom suze s očiju.

Nakon što su zatvorena vrata pogrebnog vozila, krug koji su zatvarale rukometašice se bešumno otvorio i vozilo je krenulo put Zagreba praćeno toplim, nježnim pljeskom punim srca. Svjesne da je rastanak sa trenerom koji je za nepune tri godine, koliko je proveo u gradu juhe, bilo dovoljno da se nastani u srcima mnogih Koprivničanaca.

Najčitaniji članci