Igrao je u Golužinoj Hrvatskoj, ali sada mijenja reprezentaciju

Nikad neću zaboraviti osjećaj kad sam prvi put obukao dres s hrvatskim grbom na prsima i mojim prezimenom na leđima, neću nikada zaboraviti niti sve lijepe i uzbudljive trenutke provedene sa suigračima, a s nekima sam izgradio i veliko prijateljstvo, neću zaboraviti ni trenutke izuzetnih emocija tijekom sviranja himne. Zahvaljujem izbornicima na prilikama koje sam dobio iako ih nije bilo puno, no odlučio sam da ću od sada nastupati za Švicarsku, rekao je u razgovoru za Balkan-Handball Nik Tominec (26).

Nik je već godinama desno krilo Schaffhausena, a 2013. je za njega pokazao interes tadašnji izbornik Hrvatske Slavko Goluža i Tominec je prihvatio izazov. Odbio je pozive Slovenije i Švicarske te se stavio na raspolaganje Goluži. S Hrvatskom je osvojio srebro na Mediteranskim igrama 2013., no od tada pravu priliku, kako i sam kaže, nije dobio.

- Još kao dijete sam sanjao kako ću jednog dana igrati za Hrvatsku iako potječem od roditelja različitih nacionalnosti, oca Slovenca i majke Hrvatice, a pri tome sam još̌ i odrastao u Švicarskoj. Kao kadet sam igrao za Sloveniju, no nakon što sam potpisao za Schaffhausen i Švicarci su mi nudili reprezentaciju. To sam odbio. Slijedile su utakmice u Ligi prvaka pa me tadašnji izbornik Goluža upitao da li bih htio nastupiti za Hrvatsku. Prihvatio sam poziv bez razmišljanja. U vrijeme njegova mandata bio sam nekoliko puta pozvan u reprezentaciju, što me učinilo neizmjerno sretnim i ponosnim. Osvojili smo srebrnu medalju na Mediteranskim igrama i razmišljao sam kako ću jednog dana zaigrati i na OI-ju, EP-u ili SP-u - priča Nik.

Priliku na velikom natjecanju nije dočekao, a posebno ga boli što su po njegovu mišljenju ispred njega bili neki koji to nikako nisu zaslužili.

-  Bivši izbornik Babić me samo jednom pozvao na pripremni turnir u Umag. Tu sam osjetio kako on na mene ne računa. Novi izbornik Červar me u šestom mjesecu 2017. pozvao u reprezentaciju, a nakon što je nekoliko mlađih igrača otkazalo zbog ozljeda. Došao bih i tada, ali mi je termin tih priprema reprezentacije pao u doista nezgodno vrijeme, kada sam morao polagati zadnje ispite i diplomirati na fakultetu u Švicarskoj. Kad se počeo približavati termin domaćeg EP-a, nadao sam se da ću biti pozvan na pripreme krajem prosinca kao treće krilo iza vrhunskih Čupića i Horvata. No, ništa od toga. Nisam bio ni blizu sastavu za SP u Francuskoj.  Nije to bilo prvi puta da sam kao igrač bio razočaran, pa donekle i povrijeđen kao sportaš - priča sada već bivši hrvatski reprezentativac te nastavlja:

- Na mojoj su poziciji pozivani igrači koji nikako nisu trebali biti ispred mene. Tu ne mislim na Čupića i Horvata, oni su vrhunski i definitivno bolji od mene. Nakon dugog razmišljanja zato sam i odlučio prihvatiti poziv Švicarske. Teška odluka, ali nakon svih tih godina čekanja sam izgubio nadu da ću ikada biti igrač na kojeg ozbiljno računa bilo koji izbornik reprezentacije moje Hrvatske. Želim im sreću i osjećat ću se uvijek kao dio te momčadi.