Investiraju svoj novac, nemaju dvoranu, a svejedno su najbolje

Nemaju termina pa treniraju u školskim dvoranama kasno navečer ili rano ujutro. Nemaju adekvatnih suparnika pa igraju trening utakmice s muškima. Nemaju novca i moraju čekati još četiri godine za financijsku pomoć grada pa se snalaze, prikupljaju članarine i investiraju svoj novac. No unatoč svemu navedenom, cure iz Košarkaške akademije Žane Lelas osvojile su zlato na prvenstvu Hrvatske za mlađe kadetkinje.

Problemi infrastrukture i financiranja kroničan su problem splitskoga sporta, pogotovo kad su u pitanju djevojčice za koje baš nema razumijevanja. Košarkaška akademija Žane Lelas jedna je od rijetkih svijetlih točaka rada s djevojčicama u gradu pod Marjanom, no nije to plod sustava nego ulaganja i truda Žane Lelas i njenog supruga, nogometnog trenera Vjekoslava Lokice. 

- Iza nas je pet godina krvavoga rada u školama Ravne njive, Doma za odgoj mladeži i Brda u terminima kad nitko drugi nije želio trenirati. Kasno navečer, rano ujutro, u subotu, nedjelju..., koristili smo svaki slobodni termin, jer ih jednostavno nema. Zato nam je ovaj uspjeh cura još i slađi - ispričala nam je naša proslavljena košarkašica Žana Lelas nakon povratka iz Zagreba sa zlatom oko vrata. 

Curama je pripremljen doček iznenađenja, a organizatori dočeka bili su njihovi vršnjaci, košarkaši KK Splita. 

- Iznenadili su nas, nismo ih očekivali tako kasno navečer. A to vam je stvarno jedna lijepa priča. Kako nemamo odgovarajućih suparnika jer je konkurencija loša, često igramo utakmice s dječacima Splita. I to je super, ma da smo ih samo povezali, da se druže i da jedni druge gledaju i bodre se, napravili smo puno. Ideja je bila moja, računala sam, ako sam ja mogla odrastati i igrati protiv Kukoča i Rađe i ako je meni to pomoglo, zašto ne bi isto ponovila i s curama - otkriva nam Lelas, čija je kćer Nika bila ponajbolja igračica završnice kadetskog prvenstva Hrvatske. 

Nakon mame Žane i tete Ane, stiže nam još jedna košarkašica iz loze Lelas. 

- Da, samo Nika nosi prezime Lokica, po ocu - upozorila je Žana.

- Poluzavršnicu i završnicu odradila je vrhunski, u tih 10 dana je prezentirala sve što smo pet godina mukotrpno radili. I mene je iznenadila, kao da se dogodio neki klik, kao da je to bilo drugo dijete... Zadovoljna sam kako se razvija, a još i više što je zbog prezimena Lokica mnogi ne povezuju sa mnom. Često mi dođu i kažu: "Joj, ova mala Lokica ti je stvarno dobra".

Pohvalila je Žana i Vivien Nejašmić. 

- Odigrala je jako zrelo i ona me ugodno iznenadila. Obje su ušle u najbolju petorku.

Zanimljivo je da je Vivien upotpunila slavlje u svom obiteljskom domu, njen brat Darko osvojio je dva dana ranije juniorski kup s Hajdukom.

Ovo je prva generacija koju je Žana okupila i započela s njima trenirati u okviru KK Adriatic, u rujnu prošle godine osnovala je vlastitu akademiju i ovo je prvo veliko natjecanje na koje su otputovale. I uzele zlato. Osim poznatog predsjednika Vjekoslava Lokice, u UO Akademije su i još dva poznata imena Dražen Anzulović i Ana Lelas. 

- Ja sam vam samo trenerica..., predsjednik Lokica sve vodi. Pomažu mi dvije asistentice, moja bivša suigračica Nikolina Grabovac i Aita Rade koju sam trenirala. 

Žana za sebe kaže kako je zahtjevna trenerica.

- Kod mene se zna od prvoga dana, red, rad i disciplina, baš kao što su treneri radili sa mnom. Znam da su drugačija vremena, možda sam u nekim stvarima i previše zahtjevna, ali to je jedini put da isplivamo. Imamo velikih problema jer se sami financiramo iz članarina, na pomoć grada možemo računati najranije za četiri godine nakon osnutka i igranja saveznog ranga sa seniorkama. U međuvremenu se snalazimo, uz pomoć ravnatelja Miljenka Bitange iz škole Ravne njive, koji je toliki zaljubljenik u košarku da je dvoranu nazvao po pokojnom Draženu Petroviću, a na otvorenje je doveo njegove roditelj i brata. To je jedina dvorana u kojoj treniraju isključivo djeca, nema seniora...

Iako imaju dosta pomoći i razumijevanja roditelja ostalih cura, ipak je većina tereta na leđima bračnog para Lelas-Lokica.  

- Vjeko je dosta odsutan zbog svog posla, bio je u Rumunjskoj, Kini... zezam ga da je iz Kine došao dan prije završnice samo da uzme medalju i da će sad opet otići negdje... Snalazimo se nekako, navikli smo na razdvojenost, ali kad je tu, pomaže, zna odraditi kondicijski ili atletski trening s curama... Guramo nekako, dosta smo i svojeg novca uložili, valjda će se naći neki sponzor koji će prepoznati da ovo radimo iz ljubavi i pošteno, a ne radi novca. Važno je i da su gotovo sve cure odlikašice, na to posebno pazimo. Zbog brojnih obaveza sam morala odbiti poziv u stožer izbornice Anđe Jelavić, jednostavno imam previše obaveza. Puno je curica i ne mogu se maknuti. Imala sam i ponuda za kamp, ali ne mogu sve stići...

U Splitu postoji i ženski košarkaški klub, s kojim Akademija praktično i nema kontakata, ali se Žana nada da će se situacija popraviti dolaskom njene bivše suigračice Vedrane Grgin. 

- Žao mi je što su godinama slabo radili s curicama. Sve su uložili u seniorke jer su im one osiguravale dotok novca, nažalost tako su postavljena pravila financiranja u gradu i oni su im se prilagođavali. Ja sam imala drugu viziju. Drago mi je da se Vedrana vratila i uključila u rad kluba jer ima dosta prostora za sve... Naše zlato je valjda najbolji dokaz za to, ovome se nitko nije nadao, bile smo najveće iznenađenje prvenstva - zaključila je Žana Lelas, osvajačica srebra s OI u Seulu. 

Žana je osvojila srebro s OI u Seulu, njena sestra Ana nastupila je na OI u Londonu, tko zna, možda će i kćer Nika krenuti njihovim stopama. Bez obzira što se preziva Lokica i u njoj je košarkaški gen - Lelas.