Ivan (10) brani penale kao od šale, a Hrvatsku je nosio do vrha svijeta: 'Tako je siguran'

Fenomenalna selekcija Hrvatska je osvojila Barcelona Academy World Cup. Pod palicom Branka Pavlice naši dečki su u kategoriji do 10 godina pokorili svijet i kući donijeli trofej. Svi igrači dali su ogroman doprinos, svi su oni mali heroji koji su na ponos svojih roditelja. Jedan od dvojice golmana za Hrvatsku, bio je jedan veliki radnik i zaljubljenik u nogomet. Njegovo ime je Ivan Rac (10), a svojim bravurama na golu srušio je moćnu Barcu i pomogao momčadi da se popne na vrh svijeta. Kroz cijeli turnir bio je čudesan, miran i hladan, a van terena pravi je zabavljač. Ovo je njegovih pet minuta, ali krenimo redom.

POGLEDAJTE KAKO IVAN BRANI PENAL:

Pokretanje videa...

00:23

Ivan brani penal Barceloni | Video: 24sata/privatna arhiva

Što je Barcelona Academy World Cup?

Barcelona Academy World Cup je turnir u pet muških i dvije ženske kategorije za sve Barcelonine akademije širom svijeta i to za one države u kojima se održava četiri ili više Barceloninih kampova godišnje. Ove godine Hrvatska je prvi put stekla pravo odlaska na turnir jer je prošle godine održano pet kampova te je za turnir rađena selekcija sa svih kampova. Turnir se igra u kategorijama U-8, U-10, U-12, U-14 i U-16. Selekcija kampova Barcelone. Na kampu se dobe ocjene i po pozicijama se radi selekcija i oni najbolji idu dalje. Na turniru je bilo oko 2200 sudionika iz 28 zemalja s pet kontinenata.

Foto: privatna arhiva

- Ja poznajem tu djecu godinama jer ja organiziram te kampove i stvarno smo imali sjajnu momčad. Znao sam da možemo doći do polufinala jer su dečki zaista dobri - rekao je voditelj Branko Pavlica

U kategoriji U-10 je bilo najviše momčadi, njih 48 te se igralo prvo u grupnoj fazi, a zatim je krenula nokaut faza. Hrvatska selekcija je "pomela" skupinu. S 5-0 sređen je prvo Austin, zatim Argentina i Zurich s 3-0 i prvo mjesto bilo je osigurano. U nokaut fazi redom su padali New York (4-2), Dominikanska Republika (4-0) i Kolumbija (5-1), a onda je došlo vrijeme za polufinale i veliki okršaj s Barcelonom. Jako čvrsta utakmica u kojoj nije bilo pobjednika nakon regularnog dijela te se odlučivalo izvođenjem penala.

Hrvatsko 'čudo' na golu

Tada na scenu stupa heroj ove priče. Ivan Rac (10) bio je nepremostiva prepreka za vršnjake Barcelone. Na golu je izgledao moćno i sigurno te je doveo svoju momčad u finale. Ivan je jednog igrača Barcelone dovoljno dekoncentrirao da pošalje loptu preko gola, a onda je fantastičnom reakcijom obranio odlučujući penal. Hladno, sigurno, kao Livaković protiv Brazila, bacio se i ukrotio udarac te je Hrvatska otišla u finale. Tamo ju je čekao Meksiko, koji nije bio na razini naših dečkiju i s 3-1 selekcija Hrvatske osvojila je turnir. Treba spomenuti kako je selekcija Crne Gore, za koju su igrala tri dječaka iz Hrvatske, završila na trećem mjestu.

Foto: privatna arhiva

- Ivana poznajem dvije godine i to dosta dobro. Dobro sam ga upoznao na kampu i gledao sam ga zadnja dva-tri tjedna prije polaska da vidim kakav je karakter na utakmici. Ivan je u društvu jako zabavan, nestašan, zaigran i jako voli društvo. Na utakmici je sasvim suprotan. Kad sve krene postane hladan, na cijelom turniru mu ni jedna lopta nije ispala i jako je siguran na golu. Bio je zaista jedan od najboljih, jako je pouzdan i na njega sam se mogao osloniti -  kaže trener Pavlica. 

Ivanov partner na golu bio je Nikola Orlić, a ostatak šampionske momčadi činili su David Šaka, Kaloyan Kerin, Fran Horvat, Darijan Galevski, Max Škrbić, Teo Mrakužić, Jan Obradović, Luka Prokić, Josip Šarić i Ivan Šicko, a vodili su ih treneri Luka Franić i Branko Pavlica. Tu se posebno istaknuo kapetan David Šaka koji je bio nemilosrdan pred golom te je golovima nosio momčad do trofeja. Svi su jednako zaslužni i svi su oni heroji koji sanjaju svijetla velikih stadiona.

Sjajan turnir za djecu koji spaja cijeli svijet

Roditelji su pratili djecu na turnir u Barcelonu i, kako nam pričaju Ivanovi majka i otac, Daniela i Vlastimir Rac, nije se na turnir išlo s velikim očekivanjima. Kako kažu, išli su tamo da dječaci upoznaju svoje vršnjake iz različitih dijelova svijeta, dožive jedno takvo veliko natjecanje.

- Organizacija je zaista bila sjajna. Posebne zahvale idu Ivanovi trenerima Branku i Luki koji su to jako dobro "hendlali", a tu je bila i gospođa Marijana koja je zaista brinula o svemu i svima im puno hvala. Smještaj i prijevoz bili su dobro organizirani jer nama kao roditeljima bilo je važno da znamo kada možemo doći do njih i vidjeti ih, ali eto sve je prošlo sjajno - rekla je majka Danijela.

Bezbroj rukavica, čudesna volja i veliki talent

Ivan Rac jedan je skroman dječak. Ide u treći razred osnovne škole i sve svoje obveze ispunjava na vrijeme. Majka Danijela kaže da je jako organiziran, ali nogomet je u njegovom životu broj jedan. Ivan je svoj nogometni put s pet i pol godina započeo u Ponikvama, u Gajnicama, a onda je stigao poziv Dinama, za kojeg Ivan navija svim srcem. Otišao je na probu i oduševio pa je vrlo brzo obukao dres s bojom neba i čak četiri puta tjedno putuje na treninge iz Gajnica u Maksimir. 

Vjerojatno je u zvijezdama bilo zapisano da Ivan mora stati na gol. Njegov otac Vlastimir, inače hrvatski branitelj koji je s terena otišao u rat, u mladosti je branio. Bio je na golu Sloge iz Vukovara (današnji Vukovar 1991) te u Croatiji iz Bogdanovaca. Ispričao nam je Vlastimir sjajnu anegdotu kako je prvi put uočio da Ivan ima "ono nešto" za postati golman.

Foto: privatna arhiva

- Vodio sam ga jednom u dvoranu i odjednom se počeo bacati. Ja gledam i lagano sam u šoku jer nije do tada previše pokazivao da ga to zanima. Počeli su mu svu pucati na gol u dvorani, a on se počeo bacati i braniti neke lopte. Počeo je s pet i pol godina i to niti sam mu ja nešto puno pokazivao, sam je nekako došao do toga. I tako mi je jedan dan rekao: 'Tata, ja bih branio.' i tu je sve krenulo. I tako malo po malo u Ponikvama, došao je poziv iz Dinama i sad je tamo - rekao je ponosni otac.

Podršku ima sa svih strana. Majka Danijela priča nam kako ima jako dobre prijatelje u razredu i na treninzima te da ga i učiteljice u svemu bodre. Naravno tu su i roditelji i starija sestra Mila. Odličan je đak, petice mu idu kao i obrane penala tako da za to nema brige.

- Zaigran je, veseo i siguran u sebe. Kad se igra jako ga je teško izbaciti iz toga, ali to je normalno jer je dijete. Jako je strastven oko nogometa i treninga. On nakon svakog treninga kaže da mu je bilo odlično i nema šanse da se propusti trening. Ne voli kasniti, uvijek na trening mora doći na vrijeme. Umor? Nikako. On po četiri sata zna trenirati ili igrati turnir i onda reći kako nije umoran. Zaista je u tome i obožava to. Toliko je uzbuđen kad ide na trening da je to čudo - rekli su roditelji, a majka je dodala:

- Na golu si ili apsolutni junak ili luzer i to je tako, ali on je već na nekoliko turnira svojim obranama riješio situaciju u korist svoje momčadi. Nezgodna je ta pozicija golmana, a ja kao majka brinem se samo da se ne ozljedi. Bila je situacija u finalu protiv Meksika kada se sudario s protivničkim igračem i ostao ležati neko vrijeme, a ja sam već jednom nogom bila u terenu. Sve je bilo u redu, ali stres je to. Samo da je zdravlja. 

Naravno, sportska oprema tu je najvažnija. Kako je tata bio golman, svako malo Ivanu kupi nove rukavice tako da ih Ivan doma ima jako puno. Kaže nam otac Vlastimir da su prve imale grb Bayerna na sebi.

- Svaki turnir nove rukavice, a onda i briga za cijelu tu sportsku opremu. Još su dresovi tu najmanji problem. Te kopačke te kostobrani te rukavice i ja nisam imala pojma o tome, ali eto s njim se naučiš što mu sve treba. Stvarno ima rukavica u izobilju - priča mama Danijela.

Foto: privatna arhiva

Roditelji i sestra su najveća podrška

Naravno, iz Gajnica do Maksimira nije lagano doći, ali srećom tata Vlastimir ima vremena voziti Ivana na trening. Gledaju se sve utakmice i turniri i roditelju su apsolutno u tome koliko i Ivan. Za majku to nekada zna biti stresno, a tata kaže kako mu nikad u životu srce nije lupalo tako jako nego kad gleda Ivanovu utakmicu. Sve to rade kako bi Ivan ostao u sportu i kako bi se razvijao na pravi način. Kroz sport stječe nove prijatelje, ući se timskoj igri, ući kako je to pobijediti, ali i izgubiti. Na kraju krajeva, sport ga udaljava od svih loših stvari na ulici. 

- To je sport. Zdrava su ekipa, sjajne prijatelje ima i to okruženje je zaista sjajno. Razvoj njega kao osobe glavni je razlog zašto želimo da je što duže u sportu. Ako nekad odluči promijeniti odluku i baviti se nečim drugim, mi smo mu apsolutna podrška. Jako smo sretni i ponosni na njega. Nama je bitno da on bude zdrav - rekli su u glas Danijela i Vlastimir.

Ovakav turnir nezaboravno je iskustvo za djecu. Igrati protiv svojih vršnjaka iz drugih zemalja i s drugih kontinenata ne mogu često, što je prava šteta. Zato su ovakvi turniri pravo blago za skupljati iskustvo. To može biti i veliki poticaj za nastavak treniranja.

Foto: privatna arhiva

- Sad počinju te godine kada djeca "važu" hoće li nastaviti ili ne. Kad prođu jedan ili dva ovakva turnira, nema šanse da ne nastave dalje. Zato je to sjajno i želim posebno pohvaliti i organizaciju, Ivanove trenere i sve koji su ovo omogućili. Da nakon ovog kažem Ivanu da neće više trenirati, on bi se rastužio više nego zbog bilo čega drugog. Zato je ovo sjajno. To je pravi poticaj i drugim roditeljima da upišu svoju djecu na nogomet, na sport, jer znaju da će doživjeti ovakve prekrasne stvari - rekao je otac Vlastmir.

Upravo je ova zadnja izjava suština sporta. Djeci je sport neophodan, a Ivan je jedan zdravi primjer kako to može biti korisno za razvijanje i osobe i talenta kojeg neupitno ima. Ovo je nevjerojatan uspjeh, ovo je nevjerojatna priča kako se iz čiste, dječje ljubavi prema sportu rodi uspjeh. I kao što su rekli roditelji, neka to bude poticaj i ostalim roditeljima i djeci. Ivanu želimo još puno trofeja, puno spektakularnih obrana i da jednog dana stane na gol Maksimira. Roditelji i sestra zauvijek će biti tu za njega i to je zapravo, najvažnije.