Dečki, to je sve od mene! Hvala na predivnim trenucima, odsad sam vaš najveći navijač.
Prošlo je već nešto manje od pola godine otkako je Ivan Rakitić objavio da napušta reprezentaciju i šokirao Dalića, suigrače i navijače. Danas prvi put od 2009. godine, kada je odjenuo kockasti dres, ne slavi rođendan kao hrvatski reprezentativac. Raketa je napunio 33 godine i kao navijač prati Dalićevu objavu popisa, kao navijač će gledati kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Kataru pa Euro ovoga ljeta...
- Kompletniji sam igrač nego što sam bio u Barceloni, baš uživam - izjavio je nedavno, uoči sraza s Barcom u Kupu kralja, pa zafrkavao Messija:
- Ja imam trofej koji ti nemaš: Europsku ligu.
Uefin ambasador za djecu
A nakon što je zabio gol Barci, izjavio je:
- Baš sam se čudno osjećao. I nisam slavio gol.
Postao je i Uefin ambasador za djecu, u Sevilli uživa u obiteljskom životu i nogometu bez stresa kakav nosi Barcelona. I hrvatska reprezentacija.
Zato će, nažalost, ostati u knjigama "vatrenih" sa 106 nastupa i neće ugroziti Pletikosu, Modrića i Srnu, koji su jedini ispred njega, osmog nogometaša koji je skupio 100 nastupa u hrvatskom dresu.
Jedna od ikona hrvatske reprezentacije rodio se u švicarskom gradu Rheinfeldu, jer u njegovom Mohlinu tada nije bilo bolnice. Otac Luka tako ga je upisao u tamošnji lokalni klub, gdje je Ivan napravio prve nogometne korake. Srećom, pokupio je očeve gene, Luka je jednom nastupio za mladu reprezentaciju Jugoslavije, igrao u generaciji i s Goranom Jurićem. Sinu je bio prvi trener...
Odbio sam Chelsea
Omaleni Ivan već je u djetinjstvu iskazivao velik potencijal, pa je prekinuo srednju građevinsku školu u Baselu, te se odlučio posvetiti nogometu.
Tražili su ga Juventus, Arsenal i Chelsea, no on se kao klinac prvo želio dokazati u Švicarskoj, pa je potpisao ugovor s Baselom. To se pokazalo dobitnom kombinacijom, Rakitić je vrlo brzo postao važan igrač toga kluba, pa i jedan od najvećih talenata švicarskog nogometa.
- Poslije jedne utakmice Švicarske i Španjolske do 17 godina (2004.), stigla je ponuda Chelseaja, ali ja sam bio prezadovoljan u Baselu. I samo sam tamo želio nastaviti karijeru. Istina, u Chleseaju bih puno više zarađivao, čak su mi i ocu nudili bolji posao i veći novac, ali sam u razgovoru s ocem i bratom shvatio kako mi Basel pruža najbolje uvjere za razvoj - rekao je jednom prilikom Rakitić, pa nastavio:
Igrati protiv Hrvatske bilo mi je čudno
- Kao dječak sam odradio neke razgovore s tadašnjom predsjednicom Basela Gigi Oeri, ona me se baš dojmila. A Basel je u to vrijeme igrao Ligu prvaka, imponiralo mi je potpisati za takav klub. I tada sam znao kako sam donio dobru odluku. U to vrijeme nisam još niti poznavao Mladena Petrića koji je nastupao već za prvu momčad Basela, oni mi je kasnije puno pomogao, sada smo veliki prijatelji.
Uz igrački rast mladog igrača, paralelno je rastao i interes HNS-a koji je svim silama želio Rakitića 'prebaciti' u hrvatsku reprezentaciju.
Prvi put Rakitić je protiv Hrvatske zaigrao na Europskom prvenstvu U-17 u Italiji 2005. godine, naši su mladići tada slavili 5-2, a kockaste su boje tada branili Milan Badelj, Dejan Lovren, Nikola Kalinić, Ivan Kelava...
- U mojoj smo obitelji uvijek pričali hrvatski jezik, tog sam se dana drugačije osjećao slušajući hrvatsku himnu. Sve je bilo drugačije, a poslije utakmice sam dugo razgovarao s tadašnjim izbornikom Hrvatske Ivanom Gudeljom, pa i Martinom Novoselcem. Tada smo uspostavili prvi kontakt s HNS-om, sve je onda postalo vrlo intenzivno - dodao je Rakitić.
Zagrlili smo se, suze su išle...
Otac Luka navijao je da se Ivan odluči za Hrvatsku, ali u sebi. Odluku je posve prepustio sinu.
- Jednog je dana otišao u sobu nazvati izbornika Slavena Bilića. Žena i ja ostali smo ispred i čekali. Kad je izišao, rekao mi je da se odlučio za Švicarsku... pa brzo otkrio 'Ma šalim se, igrat ću za Hrvatsku!' Zagrlili smo se, suze su mi došle - pričao je Luka Rakitić.
No, uslijedili su teški dani za obitelj. Jer koliko god se trudili naglasiti kako se Ivan nije odlučio protiv Švicarske nego za Hrvatsku, nekima to nije dobro sjelo pa su čak slali prijeteće poruke Ivanu i njegovoj obitelji.
- Najteže je bilo kad je došao metak u pismu. A mi to Ivanu nismo sve ni govorili, da se ne uznemiri - otkrila je majka Kata.
Ovu ću curu oženiti
Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju Rakitić je debitirao u Zagrebu protiv Estonije 8. rujna 2007. godine. Hrvatska je pod vodstvom Slavena Bilića u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. godine slavila 2-0, oba gola postigao je Eduardo, a Rakitić je u 62. minuti zamijenio Niku Kranjčara. Prvi reprezentatvni gol postigao je pet dana kasnije na gostovanju kod Andore (6-0), samo dvije minute nakon što je zamijenio baš Eduarda...
Klupski ga je put nakon Basela odveo u Schalke, Sevillu i Barcelonu. Pa natrag u Sevillu, gdje je pronašao drugi dom. Preko ljubavne priče, koja bi mogla poslužiti i kao predložak za film.
- Sletio sam u Sevillu, smjestio se u hotelu, gdje sam večerao, ali zbog nervoze nisam mogao zaspati pa sam otišao u bar popiti piće. Baš u tom trenutku zazvoni mi mobitel, a na drugoj strani je jedan veliki europski klub, koji šalje avion po mene istog trenutka ukoliko sam zainteresiran. Rekao sam mu 'Ne, hvala. Ne želim iznevjeriti Sevillu, a i oženit ću jednu djevojku odavde.'
Dakako, to je bila njegova Raquel. S kojom danas ima dvije kćeri.
- Prvi put kad sam je vidio, rekao sam bratu, koji je bio sa mnom, da ću je oženiti. Nisam znao španjolski jezik, ali svaki dan sam dolazio u bar gdje je ona konobarila. Odbijala me, ali malo po malo, uspio sam je nagovoriti na prvi spoj - prepričavao je romantik Ivan, koji se za svaku prigodu, bio to njezin rođendan, godišnjica, blagdan... pohvali darom za voljenu Raquel i(li) nekom romantičnom porukom.
Najbolji s Iniestom i Ter Stegenom
Šest je godina igrao u Barceloni, 'uskočio je u cipele' Xavija i Inieste i odigrao 310 utakmica za katalonski klub, a kada je uvidio da ga tamo ne cijene koliko zaslužuje...
- Uvijek govorim supruzi da sam oduševljen 2020. godinom jer smo se vratili u Sevillu i jer bez korone moj odlazak iz Barcelone možda ne bi bio moguć. A ja uvijek na sve gledam pozitivno. Vratili smo se kući, za mene i moju obitelj povratak u Sevillu je povratak kući - rekao je Rakitić pa otkrio s kime se od suigrača najviše 'povezao':
- Ondje sam upoznao nevjerojatne ljude poput Andresa Inieste i Ter Stegena, s kojima sam najbliži, koji će mi ostati prijatelji za cijeli život. Oni su puno više od suigrača, više razgovaramo o privatnim stvarima nego o nogometu.
Legendarno 'Rakitiiiiiiiiiić'
Ivan Rakitić vrlo je postao neizostavan član hrvatske reprezentacije za koju je nastupao na tri europska i dva svjetska prvenstva. Bilo je tu velikih razočaranja, uspona i padova, a na kraju je i ta reprezentativna priča doživjela veliki uspjeh.
Plasman u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji, osvajanje srebrne medalje i ostvarenje najvećeg uspjeha u povijesti hrvatskog sporta...
- Uvelike se osjećam Švicarcem, ali bio je poseban osjećaj braniti boje zemlje mojih roditelja, moje obitelji. Na kraju sam se odlučio za Hrvatsku, ali to nije bila odluka protiv Švicarske, nego za Hrvatsku.
Hrvatska je u Rusiji još jednom dokazala kakva smo sportska velesila. Padali su redom Nigerija, Argentina, Island, Danska, Rusija, Engleska, a ono "Rakitiiiiiiiiiić" Drage Ćosića, kad je Raketa tako hladnokrvno pogodio jedanaesterce za ulazak u četvrtfinale i polufinale, postalo je legenda. Onda je na red došla Francuska i razočaranje što nismo uspjeli otići do kraja, ali Hrvatska kao Hrvatska, dočekala je svoje 'vatrene' kao da su upravo oni prvaci svijeta.
Pa 90 posto svijeta bilo je za nas
- Za tako malu zemlju poput Hrvatske velika je stvar samo doći u finale... Naravno da sam bio jako tužan jer smo izgubili najvažniju utakmicu naših života, ali postigli smo nešto još veće od trofeja. Svi su se zaljubili u nas. Uvjeren sam da je 90 posto navijača iz cijelog svijeta bilo uz nas u tom finalu. Bilo je neopisivo to proživljavati.
Od reprezentacije su se poslije Rusije oprostili Danijel Subašić, Vedran Ćorluka i Mario Mandžukić. Mnogi su strahovali kako će to napraviti Luka Modrić i Ivan Rakitić, no obojica su tada ostala u kockastoj vrsti.
- Svatko od nas starijih igrača imao je neku svoju situaciju i donosio neku svoju odlluku. Iskreno, jesam, lomio sam se, puno razmišljao, razgovarao s izbornikom Dalićem i još više sa suprugom. Na kraju sam shvatio da je želja za reprezentacijom bila jača od svega. Toliko je ta želja bila velika da je teško bilo reći zbogom. Srce je odlučilo - odgovorio je Rakitić na pitanje o oproštaju od reprezentacije uoči početka kvalifikacija za Euro.
U njima je odigrao četiri utakmice (Azerbajdžan, dvije s Mađarskom i Wales) i rekao: Dosta je.
- Prvo sam svoju odluku rekao Daliću i Modriću, shvatili su me. Bila mi je to najteža odluka u karijeri, ali nekad mora doći vrijeme i za to - objašnjavao je.
Iza njega, peti na listi, je Ivan Perišić s 96 nastupa za "vatrene". I Raketa bi se jako veselio da ga njegov imenjak na Euru prestigne. U još jednom povijesnom pohodu Hrvatske. Ovaj put s Raketom kao navijačem.
Sretan ti 33. rođendan.
