Bila mi je to jako teška odluka, volim ih kao svoju djecu, ali ovako više nismo mogli, kaže Ivica Tucak koji je zbog nediscipline iz reprezentacije izbacio Obradovića, Sukna i Paškvalina
Izbornik: Što je sad sljedeće? Nećete mi doći na utakmicu?
Samovoljno se nisu pojavili na testiranju, ni na ručku, pa ni na ranije dogovorenom gostovanju na televiziji. Ne znam što je sljedeće, da se ne pojave na utakmici?
Pitao se to Ivica Tucak, izbornik vaterpolske reprezentacije. Nije bilo teško shvatiti koliko ga je pogodilo to što je morao suspendirati Sandra Sukna, Paula Obradovića i Frana Paškvalina i isključiti ih iz reprezentacije.
- Ta odluka ne mijenja moje mišljenje o njima. Volim ih svu trojicu kao svoju djecu - rekao je Tucak.
Sandra upravo tako voli i Goran Sukno.
- Meni se to čini predrakonski. Ali nisam prava osoba za komentar jer nemam sve informacije. Ja sam također samo pročitao što su prenijeli mediji - rekao je Sandrov otac, osvajač olimpijskog zlata iz 1984. godine.
- Čuli smo se, naravno. I Sandro je iznenađen, ali ništa više od toga nismo komentirali - dodao je Sukno stariji.
U najgoroj verziji, ako bi suspenzija ostala na snazi, Hrvatska bi otputovala u Rio na Olimpijske igre bez svojeg najboljeg igrača.
- Znam da se i to spominje, ali ima i boljih adresa od moje za to pitanje - kaže Goran Sukno.
- Pustimo to sad. Pustimo sljedeće korake - spušta loptu na zemlju Tucak, koji ne želi razgovarati o duljini suspenzije za Sukna, Obradovića i Paškvalina.
Zamjerio im je i način komunikacije. Točnije, manjak iste.
- Da su mi rekli da im se ne ide na televiziju, dogovorili bismo se da netko drugi ode. Ali to preskakanje pregleda, treninga, testiranja, ručka... Preko nekih stvari ne mogu prijeći.
I dobro da ne može. Igračima mora pokazati da se ne mogu ponašati kako god žele, pogotovo jer im ovakve stvari ne bi bile ni na kraj pameti da je na klupi Ratko Rudić. Nije ni igračima lako, daleko od toga. Većina reprezentacije već do ovog okupljanja odigrala je toliki broj utakmica da ga se ni NBA igrači ne bi posramili, a slobodne dane u sezoni broje na prste jedne ruke. Ali nestajanje s lica zemlje nije rješenje. Pogotovo ne kad su do početka Igara u Riju ostala tek četiri mjeseca.