Nije dramatično ništa i vjerujem da nećemo dopustiti da nas ovo psihički poljulja. Cure su već pokazale da su psihički jake, kazala je Maida Arslanagić nakon poraza od Norveške i uoči utakmice odluke s Njemačkom
MAIDA ARSLANAGIĆ
'Ja se živciram zbog naših cura, ali tek moj otac... Njemice nam leže, ma vjerujem u polufinale!'
Danas kada ne ide, deviza je daj loptu Ćamili i riješit će. Prije nje bilo je daj loptu Penki, a još prije daj loptu Maidi Arslanagić (36). Iako više nije u rukometu, barem ovom koji sad pratimo (o tome malo kasnije), naravno da sve gleda i ništa ne propušta.
- I živcira zajedno s tatom, ha, ha. Dobro, on puno više jer je emotivan i teško podnosi kada vidi nešto što ne bi trebalo biti - javila nam se nekad naša najbolja rukometašica.
POGLEDAJTE VIDEO: Rukometaši podržali rukometašice
Pokretanje videa...
01:25
Norveška?
- Ne, nije mi pokvarila raspoloženje i taj prvi poraz, ipak je bolja i to je pokazala s 36-25. Odigrale su cure super prvo poluvrijeme i ne bih ovaj poraz gledala kao neuspjeh. Izbornik je rotirao i dao nekim igračicama šansu koju dosad nisu imale.
Lucija Bešen na golu je bila iznenađenje. I za nas, a na početku malo i za Norvežanke.
- Ne znam zašto Tea Pijević nije branila i ne bih ulazila u to. Možda ju je izbornik htio odmoriti za utakmicu protiv Njemačke koja nam je puno važnija. Lucija je iskoristila priliku i pokazala da se na nju može računati, kao i na ostale cure s klupe.
Ponadali smo se malo kada je Larissa Kalaus zabila za 17-16 u 32. minuti, a onda raspad. Šteta za dojam...
- Razum kaže da nije bilo realno. Ma, to je snaga Norveške, ona je poznata po tome godinama, i u moje doba prije 10-20 godina tako je lomila protivnice. Tu još ima i nekih igračica protiv kojih sam ja igrala, izbornik je čak isti. Mi smo ušli u seriju isključenja, brzih šuteva, a one to kontrama, svojim najjačim oružjem, iskoristile. Međutim, cure su i unatoč tom raspadu i dalje imale osmijeh na licu, timski duh. Nije dramatično ništa i vjerujem da nećemo dopustiti da nas ovo psihički poljulja. Cure su već pokazale da su psihički jake.
Do utorka i Njemačke konačno ćemo malo i odmoriti kako treba. A i znati što će nam trebati za polufinale nakon što svoje odigraju Nizozemska i Njemačka u ponedjeljak; pobjeda, bod ili možda i minimalan poraz.
- Nikad nisam voljela kalkulacije. Kao igračica uvijek ideš 100 posto i ne želiš ovisiti ni o kome. Mi moramo u tu utakmicu ući s mišlju kao da će i one imati tri dana odmora. Da, to nam je prednost, ali, realno, ulog će biti polufinale i tko to nije doživio, ne zna koliko snage u takvim utakmicama igrači izvlače, to se nekad čini i nadljudski. Samo da nam to ne bude pritisak, hoće li Njemice biti umorne ili odmorne. Trebamo zaboraviti ovo s Norveškom i ne sumnjam jer imamo stabilnost tijekom cijelog turnira.
Njemice su nam postale, kaže naš izbornik, kućni prijatelji s obzirom da smo od lipnja do listopada prošle godine odigrali četiri utakmice. Dvije smo izgubili, u dvije remizirali. Onaj zadnji remi u Areni (21-21), bez podravkašica, samo s igračicama iz domaćeg prvenstva, bio je senzacija.
- Nisam ih gledala još na ovom prvenstvu niti trebamo gledati što je bilo prije. Nismo nikad dobili ni Rumunjsku na EP-u dosad, pa da nas je netko pitao prije deset dana hoćemo li, svi bi rekli ne. Isto i Mađarsku. Dobro je što imamo kroz povijest dobar omjer s Njemačkom i da nam odgovara taj tip igre za razliku od skandinavskog.
One sada imaju Smits, mi Mičijević, ali, očekujemo, i Dejanu Milosavljević.
- Da, ona će biti plus za nas. Može podići našu kvalitetu, ali, kako je rekao izbornik, dok je ne vidi na terenu... No, kad se priključi, mislim da će nam biti adut. Prognoza? Ako baš moram...
Morate.
- Vjerujem da je sve na našoj strani, dobro smo posloženi i nadam da odlazimo u Herning i polufinale.
A biste li i vi u Kolding da ste mogli?
- Sigurno. Da nije ovakva situacija, bila bih tamo kao navijačica jer baš sam igrala u toj dvorani u Koldingu četiri godine dok sam bila u KIF Vejenu. Trebala sam se okupiti s bivšim suigračicama...
-
Nakon rukometa
Maida je završila lijepu karijeru prije šest godina. S 30, možda malo prerano, ali nije sve ni u godinama. Gdje ste sada?
- Spojila sam svoju struku i sport. Logoped sam i pomažem djeci s teškoćama. Osnovala sam školu rukometa za tu djecu i priključile su mi se bivše reprezentativke, Ivanka Hrgović, Vesna Milanović-Litre, Andrea Čanađija... Tko završi karijeru, dolazi kod nas u program, ha, ha. Svi smo volonteri i nastojimo pružiti ljubav prema rukometu djeci s teškoćama.
Klupa je isključena, ili?
- Pa, možete me vidjeti na njoj jedino ako jednog dana bude rukometna reprezentacija osoba s invaliditetom. Eto.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
