Juveov heroj Dybala ispunio je jedinu želju svog pokojnog oca

Argentinski čarobnjak Paulo Dybala prolazio je kroz vrlo teško djetinjstvo. On nije odrastao u siromaštvu, ali je ostao bez oca Adolfa, ujedno i životnog uzora i glavnog čovjeka njegova uspjeha, u ranoj fazi života kada je imao 14 godina. 

Prije svoje smrti Adolfo je imao samo jednu želju, a to je da jedan od njegova tri sina postane profesionalni nogometaš. Paulo je možda najmanje obećavao, ali se nikada nije predavao i bio je ustrajan da ostvari očev san. 

Paulo je bio jako vezan uz svoju obitelj, ali njegova veza s ocem ipak je bila najjača. Toj povezanosti svjedoči i činjenica da ga je Adolfo svaki put vozio na trening od njegova rodnog mjesta, Laguna Large, sve do Cordobe koji su udaljeni 70 kilometara. Tijekom te vožnje razgovarali bi o nogometnim vijestima koje su pročitali taj dan u novinama ili o golovima koje su vidjeli dan prije na televiziji. 

Njegov nogometni uzor od malih nogu bio je legendarni Brazilac Ronaldinho, kojeg je Paulo uvijek pokušavao oponašati kada je igrao sa svojim prijateljima.

Svoje prve nogometne korake započeo je u argentinskom klubu Institutio de Cordoba koji se nalazi u sjevernom dijelu Cordobe. Tamo se nalazi trening centar pod nazivom La Augustin koji je podijeljen na 12 terena, a svaki je nazvan prema nogometašima koji su prošli njihovu akademiju i postali važan dio nogometne povijesti. Osvajači Svjetskog prvenstva Mario Kempes i Osvaldo Ardiles se najviše ističu. 

VIDEO To je Juventus! Izbiju loptu u korner pa slave kao da su zabili

Pablo Alvarez koji je tada bio Dybali trener nije bio baš najoptimističniji po pitanju Paulova uspjeha. 

- Viđao sam i bolje igrače koji nikad nisu ostvarili veliku karijeru. Postoji jako puno dobrih igrača u Cordobi, ali im "glava nije na pravom mjestu" - izjavio je jednom prilikom, ali Paulov otac je bio taj koji ga je usmjeravao na pravi put, a u tome je i uspio. 

Paulo je 2008. godine dobio katastrofalne vijesti s obzirom na to da je njegovu ocu dijagnosticiran rak crijeva. U rujnu te godine je nažalost izgubio bitku s rakom i preminuo. To je bio vrlo težak period za cijelu Dybalinu obitelj, a pogotovo za Paula koji je tada imao samo 14 godina i bio odvojen od obitelji. 

Njegov tadašnji klub, Cordoba, odlučio je poslati Paula na posudbu u Newell's Old Boyse kako bi on bio sa svojom obitelji. Tamo mu je trener bio Walter Obregon kojeg je upravo Paulov otac i doveo u klub. 

- Smrt oca bio je najgori trenutak u životu za Paula. Jedno se vrijeme ostavio svega. Nije bio emocionalno stabilan. Borio se dugo s boli i trebalo mu je puno vremena da skupi snage i nastavi dalje - rekao je njegov bivši trener.

Walter je dao obećanje Paulovom ocu prije njegove smrti.

- Još uvijek se sjećam njegovih zadnji riječi koje mi je uputio... Već tada je znao da će umrijeti. Rekao je: Walter, jedina stvar koju želim je da Paulo i dalje bude motiviran i da nastavi igrati na vrhunskom nivou. Nemoj ga puštati da se opušta.

Ali Paula je jednostavno previše pogodila smrt oca i nije više bio igrač kao prije. Odlučio se vratiti u Institutio te nastaviti sa svojom karijerom. Već na prvom gostovanju protiv Independientea Paulo je bio zamijenjen u 25. minuti jer je bio izrazito loš. Menadžer mladih kategorija Independientea ga je upitao što mu je, na što je Paulo rekao da je njegov otac preminuo točno prije godinu dana. 

Nakon toga Dybali je krenulo sve bolje, te je već u drugoj utakmici sezone protiv ekipe Aldosivia postigao gol kojim je oborio rekord Marija Kempesa i postao najmlađi strijelac u povijesti kluba. Njegove dobre igre opazio je talijanski klub Palermo koji je 2012. godine izdvojio za njega 12 milijuna eura. Tamo se zadržao sve do 2015. godine kada radi potez karijere i prelazi u Juventus u transferu vrijednom 40 milijuna eura. 

U Juventusu je postao jedan od najboljih igrača te je u 146 utakmica odigranih za "staru damu" postigao 64 gola. Također ih je odveo u četvrtinu finala Lige prvaka svojim golom protiv Tottenhama u 67. minuti čime je postavio konačnih 2-1 za Juventus. Taj gol je, kao i sve druge, posvetio svome ocu podizanjem ruku prema nebu. 

Osim što je odličan igrač, Paulo je i veliki čovjek. Često se zna vraćati u svoju rodnu Lagunu Large, te je u proteklih nekoliko godina organizirao i humanitarne utakmice sa svojim prijateljima i bivšim suigračima. Također je pomogao u izgradnji jednog centra za djecu s teškoćama u razvoju. 

Njegov otac bi sigurno bio ponosan na sve uspjehe, jer svi ostali oko njega itekako jesu...