Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
42 komentara

Kad je Ćiro bio Qiro: Moja plaća na Kosovu bila je - pravo zlato!

EUFORIJA Terezu Kesoviju sam 1985. na stadionu u Prištini nosio na rukama preko cijelog terena, otkrio je Miroslav Ćiro Blažević, i danas heroj Kosova

Foto: Privatna arhiva

Zima je 1984. Priština ispada u drugu ligu. Tako se barem priča po Jugoslaviji. Nema tog čudotvorca koji je može spasiti. Moral igrača je nizak, rezultati loši... U jeku loših stvari iz Züricha u glavni i najveći grad Kosova stiže Ćiro Blažević. I Priština počinje pobjeđivati sve redom. I ostaje u prvoj ligi.

- Kad sam došao, bili su u banani, bez ikakvih izgleda za ostanak. Ja sam došao i nismo izgubili utakmicu do kraja - počeo je sjećanja Ćiro Blažević.

Najviše gledatelja u Jugoslaviji

Priština je te sezone, ovo će vam dočarati stanje u tom gradu, imala najviše gledatelja na domaćim utakmicama u Jugoslaviji. Da, najviše. Domaće utakmice u prosjeku je gledalo 18.647 gledatelja, tisuću više od Crvene zvezde. Hajduk je bio na 12.941, Dinamo na 11.471.

- Spremam momčad za meč, kad mi dotrči kosovski političar Azem Vllasi i kaže: ‘Šefe, provaljuju u stadion. Ispred je 35.000 ljudi, svi žele ući’. Ja ustanem, popnem se na tribinu i mahnem ljudima. Svi su iste sekunde sjeli - kaže Ćiro.

Kad je došao u Prištinu, padali su Vardar, Sutjeska, Rijeka, Dinamo Vinkovci, Velež, Radnički...

Foto: Privatna arhiva

Tereza je krivo ispucala loptu

- Kad smo osigurali ostanak u ligi, u Prištinu je došla Tereza Kesovija. Zašto ona? Pa jer je tad bila planetarna zvijezda. Stadion krcat kao čep, ni igla više nije stala. Pozvao sam Terezu da izvede početni udarac, a kad ga je izvela, primio sam je u ruke i nosio preko cijelog terena - kaže Ćiro, a potvrđuje Tereza.

- Rekla sam mu da ja to ne znam, a on će: ‘Kako ne znaš? Sve ću ti pokazati’. Našao mi je nekakve kopačke, najofucanije, koje su, da bi izgledale pristojno, kremom za cipele obojili u crno. Pritom su i meni ofarbali noge pa me takvu izveli na stadion. Masa je urlala. Stala sam i šutnula loptu - ali u krivom smjeru! Svi su zanijemili, samo Ćiro kaže: ‘Reko sam ti, bona, gdje da pukneš, ali eto, svaka ti čast!’ – prisjeća se Tereza.

Zbog dana u Prištini Ćiro ni danas ne plaća sladoled kod Kosovara.

- Neki dan sam išao u slastičarnicu, a dečko mi kaže: ‘Ćiro, ne smijem vam naplatiti djed bi me ubio’!

Azem Vllasi mi kaže: ’Šefe, provaljuju u stadion, uradite nešto’. Podigao sam ruku i zaustavio ih, kaže Ćiro

Nakon što je spasio Prištinu, okupili su se svi kosovski zlatari i Ćiru isplatili u zlatu. Trener svih trenera ne želi otkriti koliko je dobio.

- Veći dio isplatili su mi u dukatima, a ja sam odmah dukate proslijedio sirotinji. Sebi nisam zadržao niti jedan.

To je lijepo, no jeste li dobili više od kilogram zlata?

- Više, ali nije važno.

Više od dva kilograma?

- Dosta više o zlatu. Podijelio sam ga siromasima u Prištini. Nemojte me zaje...

Takav je Ćiro. Kosovari nisu žalili zlata za zlatni uspjeh.

- Svi su znali da jako volim jesti ćevape i jednom su se pred stadionom pojavile tisuće ljudi koji su me zvali da probam njihove ćevape. Bilo mi je neugodno jer niti u jednoj ćevabdžinici nisam smio platiti. Nisu htjeli od mene uzeti novac.

Foto: Privatna arhiva

Na Kosovu je svaki navijač Prištine imao svoje bilješke, a Ćiru Blaževića su pisali Qiro!

- Kad sam došao u Prištinu, svi su navijači, meni u čast, imali bijele šalove oko vrata. ‘Uh, kako su bogati. Pa ovdje svako dijete, muškarac, žena ima šal oko vrata’, pomislio sam. Kad ono, figa. Oni su rezali bijele plahte kako bi meni udovoljili i njih stavljali oko vrata - prisjetio se Ćiro.

'Ćiro je motivirao prstom'

Jedan od igrača iz te generacije je Kujtim Shala, kasnije legenda i ikona Dinamovih navijača.

- Bio sam klinac, igrali smo protiv Dinama iz Vinkovaca, rezultat 1-1. Ćiro se okrene i kaže mi: ‘Mali, ti ćeš ući i riješiti ovo’. Ušao sam i odmah izborio penal za 2-1, kasnije i namjestio gol za 3-1 - kaže Shala.

I danas je enigma kako je Ćiro uspio preko noći razbuditi momčad i od njih napraviti pobjedničku vojsku.

- Ćiro je bio veliki trener i veliki motivator. Uoči utakmica došao bi u svlačionicu, stavio kažiprst na usta i rekao: ‘Psst. Sinovi moji, čujete li ovu divnu publiku? Oni su ovamo došli zbog vas, nisu oni tu zbog mene. Svaki od tih navijača je čekao nekoliko sati da uđe na stadion’. Znao nas je tako zapaliti da bismo letjeli terenom - kaže Kujtim Shala.

Ćiro je u Prištini, ako ćemo narodskim jezikom, imao status Boga. Kosovari su se brinuli da mu ne fali ni ptičjeg mlijeka.

- Živio sam u hotelu Grand, istom onom u kojem je odsjedao Josip Broz Tito. Na sve su pazili.

Foto: Privatna arhiva

Nema šanse da platim

Ni danas, 30 godina kasnije, nema razlike.

- Znam se voziti vlakom od Züricha do Lausanne i prođe dečko koji gura kolica, prodaje kavu i čokoladu. Ja ga zaustavim, želim kupiti, platiti. A on kaže: ‘Ja sam s Kosova, znate, nema šanse da to platite’. Eto, tako vam je to, Priština je moja prekrasna uspomena.

Kosovski zlatari su mu platili u zlatu, dukate je podijelio sirotinji...

Foto: Privatna arhiva  

Naši partneri pišu
Message